U avliji miriše pšenični somun, koji će uslast umočiti u pekmez i kajmak
piše: Azra Žiga
Kada se otisnu misli u beskraj sjećanja, prođeš kaljavim drumom kojim si nekada koračao u gumenim čizmama , na početku jesenjeg dana.
Magla je paučinom prekrila okolna brda i točila, a gole krošnje voćki koščatim prstima dotiču bremenite oblake. Vlažna trava se zadnjim naporom pokušava probiti ispod pocrnjelog lista takiše koji steona junica razgoni sjajnom mladom njuškom u potrazi za požutjelim plodom kruške.
Isto se tako i mokra čizma na nozi čobana gura kroz lišće, sve se nadajući da će pronaći zaostali orah, krušku ili jabuku.
Poseban užitak je kada prezreli sok probudi osjetila, nakon što tvrda kora divljake pukne među zdravim zubima, bilo da grize hajvan ili insan.
Ljetina se smirila.
Tavani i podrumi su puni i čekaju gladnu zimu da se isprazne. Poneka zakržljala glavica kupusa i vrijež tikve sa zaostalim plodom, se kočopere na prekopanom krompirištu iz kog je nedavno krtola preselila u trap.
Mladi list kravlje repe ovdje-ondje, mami da bude savijen hajvanskim jezikom i uslast pojeden. Kapa na glavi čobana prekrila je uši i čelo. Ispod viri crveni nos i rumeni obrazi. Preko leđa se popriječio debeo štap, a na obje strane se odmaraju smrznute ruke uvučene u rukave vunenog džempera.
Nakvašen je izmaglicom i sitne kapi rose skupljene su na svakoj vunenoj dlaci pletiva. Donji rub džempera čini se da dotakne rub čizme pri svakom koraku koji čoban napravi.
Lagani zvižduk i poneka riječ upućena družini oko njega razbija tišinu jesenjeg dana. Prećutni pogledi kao da se razumiju. Obje strane osjećaju sigurnost dok su jedni pored drugih. U daljini se čuje lavež psa i majka koja doziva dijete.
Iz svakog dimnjaka izvlači se siva kuđelja dima. Mami toplinom promrzle prste i obraze.
U avliji miriše pšenični somun i izgorjela kupusna liska. Gladan stomak čobana jedva čeka susret sa istim, koji će uslast umočiti u pekmez i kajmak.
Niz drum miriše kahva. Neko je taze otvorio šiš….
Mirisi su još živi.
Haman kao ovo moje sjećanje.
JAH!