Evala!
Sve je tu negdje kao i prije. Potaman svega , sem para.Nisam presusio, niti pricu tajim , vec uhvatilo neko majsko druzenje i ljepotanje.
Kako mogu zaboraviti putesestvije po brdima i kanjonima nasim?
Vec ujutro Samir me bacio u vatru sa nekim Amerima, koji su dosli u Kukavice , da vide jedno povratnicko imanje. Bili kod Dzevada Masica, bio vozac u Centrotransu, evo ga na slici sa majkom, a kasnije sa mnom i Samirom. Tu je i veterinar, doktor Atif Karovic iz Ustikoline,na zajednickoj slici.
Prva slika je u gluho doba po ponoci, ulazim sam na Gorazdanski most, nigdje raje, sve utihlo sem Drine. Huci i jaka , jos prepuna snjegova sa Crnogorskih i Bosanskih brda. Brana visegradska ne moze da je zaustavi , pa prepunila i narasla do donjeg mosta.
Bio u Mesicima, planirao kako i koliko da nazidam, da se moze u one tople dane rashladiti. Bili “strucnjaci “da procjene , ali kao sto vidis bez meze i pite nije bilo price.
Jes da se u Bosni ne pije sa ove nase strane, ali se ima , “mogu gosti izbiti”.
Zvao sam Zambija, bar da ga cujem, ali bio na poslu, i nisam imao njegov novi broj telefona, pa cu ga vidjeti u junu. Uglavnom odluka je legla, idemo u junu sa bismiletom, pa valjda cemo nesto napraviti. Vratio sam se autom, dosao moj prijatelj po mene , pa niz Drinu do Visegrada. Nepregledna ljepota kanjona, ali na brani sva sramota svijeta. Prekrivena voda plasticnim flasama, pa me tuga uhvatila. Brane su nas obraz, nase zdravlje, mjesta susreta sa prljavim mislima i djelima.
Visegradska cuprija uvijek plijeni, zaustavlja misli i uzdahe. Pokazao sam prijateljima Bikavac , brdo njaveceg nadahnuca sevdalinke.
Brzo, jako sam brzo preletio preko brda i dolina, moram opet ici, graditi , muciti se, susretati, sjecanja raspaljivati.
Juni je mjesec izazova, bujrum raja, tamo sam.
fikro