Ovo je prica o dvoje staraca mojih komsija koji su imali znacajnu ulogu u mom djetinjstvu.
Ahmetaga i Ahmetaginca Agic a pisem ovo Ahmetaginca jer cini mi se da nisam nikad ni znao njeno pravo ime.
Evo sad mi naumpade ko da se mozda zvala Nura ali u svakom slucaju za komsiluk je ona bila Ahmetaginca a za mene i moju bracu Nena.
S obzirom da jednu nenu nisam ni zapamtio a druga je umrla kad mi je bilo 7 godina ova starica je nadomjestavala njihovo mjesto.
A djede nijednog nisam ni zapamtio pa mi tako Agica bijase djedo.
Zivjeli su u maloj kuci preko puta moje roditeljske kuce pa koji metar udesno uz ulicu na broju 13.
Ulaz u nasu kucu je bio okrenut uz ulicu a ulaz njihove kuce niz ulicu tako da smo gledali pravo jedni u druge.
Ako bi doso odnekud i nije bilo nikoga kuci iako sam znao da je kljuc ispod otiraca ja bih isao kod nene jer sam znao da cu mamu naci gore.
Bijahose tako dobra vremena da kucu nisi fakticki ni moro zakljucavati, nece niko.
Jos cesce su oni bili kod nas, skoro svako vece na sijelu jer inace bi bili usamljeni.
Po godinama bi mogli biti roditelji mojih roditelja i djeca im se vec odavno bila razisla.
Kcer Rejha udata u Sarajevo, druga scer Behara udata Setic i zivjese na Topliku i radi u opstini.
Sin Nurko isto zasnovo porodicu i zivio u Sarajevu.
Sjecam se jednom kad sam se jeduci umalo zadavio i onako u panicnom strahu sam poletio napolje pa uzulicu njima dok mi onaj zalogaj ne ode niz grlo.
Imali su veliku bascu skroz odozdo od Sokacica (iza Hasecica kuca) pa gore do kuce Hadzibulica, Naila i Safeta.
Safet bijase sumar a Nail vozio balvanase.
Sjecam se kad je pogino udareci balvanasom u jednu topolu gore kod Ajnijine kuce, prema Seljanima.
Tu ispod ceste kod Ajnijine kuce bijase i cesma sa dobrom studenom vodom pa smo cesto svracali da se napijemo, iduci na ili sa pecine a malo dalje gore kod mosta su svake godine padali cigani.
Mi bi rekli pali cigani sto bi znacilo da su tu razapeli cergu i tu ce boraviti neko vrijeme.
Agicina basca je jos granicila sa bascama Muje Dzambega, Bega Teskeredzica i Ibre Karsije.
Onako ostario, manjeg rasta sa francuzicom na glavi uvijek je nesta devero oko kuce a ja bih dosta vremena provodio sa njim.
Avlija pokaldrmljena sva kamenom i iz nje se osim u kucu ulazilo i u stalu.
Tu je jos bila loza sa stolom ispod nje, ulaz u supu (koja je bila uz kucu) i mali ulaz u trap.
Trap je bio ukopan u zidinu tamo prema Karsijinoj kuci i cesto bih se zavlacio da dofatim krompira, kravlje repice ili nekog drugog povrca.
A zidina od kamena i porusena do visine mozda jedan metar iznad zemlje.
Cija je kuca nekad tu bila neznam a isto se nesjecam kad su oni tu dosli ziviti jer su oni inace porijeklom sa Stare gore.
Hele mora biti da je Agica nekad radio u Stolariji jer je imo dosta hoblica i ostalog stolarskog materijala u onoj supi uz kucu i najmilije bi mi bilo kad bi dzeljali kaku drzalicu jal sta drugo.
Uvijek bi i ja dobi komad drveta da dzeljam sto sam sa velikim zanimanjem cinio pa se i danas cudim kako ne postadoh stolar.
Sjecam se dobro drvene koze, na kojoj su se testerala drva i rucne zage, koja je uvijek bila dobro naostrena, kojom je Agica testero drva, a ja mu ko pomago.
U basci odmah preko puta nas imadose bunar ali se ja ne sjecam da ga je ikad iko koristio jer bijase cesma dole na Sokacicu.
Kasnije su ga zatrpali.
Obadvoje su bili dobro ostarili.
Duboka starost, covjek postane zaboravan pa nam je Agica stalno prico kako mu se nekad davno krava otisnula niz Starogorske stijene dole prema rijeci Drini.
U ratu, u kasnu jesen ’92, prodjoh i sam te iste Starogorske stijene i sjetih se Agice i te njegove price.
U to vrijeme je narod najvise kupovo drva od seljaka koji ih dotjeraju na zapreznim kolima onako duga mozda oko 5 metara.
Dotjero neki od Leleka drva, istovario i Agica mu placa pruzajuci mu dvijetri kutije plave morave, koju je tada pusio.
Misli hud da su to pare toliko je bio ostario.
Obadvoje su umrli ubrzo jedno za drugim i ukopani su na Biljinovcu.
Da im dragi Allah, obadvome, podari lijepi Dzennet…..