Ko i svaki dan otvorih maloprije svoj kufer.A u njemu nema sta nema.Svaki dan insan u njega nesta stavi.Bilo sam il ti neko nesta unj utrpa.Bilo ti drago il ne bilo. Rekoh,da ga malo sortiram.Prasinu da otrem.Da vidim falil sta.Nijel ga ko , bez da sam ja tu, otvaro.Da mu zrak promijenim.Da se ne uscuje,gluho bilo,a more.Mimo mene,zadnjih debelih godina,trpali su u njega svasta.I nista ne mozes baciti.Tvoj kufer tvoja roba.Skoro se sjetih pa ga malo uredih.
Poturah ono sto ne bi mi drago i ono sto mi drugi utrpase odmah , sprva , u dno, a onda po tezini i kolko valja -” redom”.A mijenjaju mjesta .Ko vremena sto se mijenjaju.Svaki put,kad mom kuferu premjestaj pravim,nesta dodje na vrh,dje mu do tad ne bi mjesto , a nesta ode ispod.
Helem,poklopih sve moje, nanova slozene sate , dane i spustah se polako niz strmi sokak, od zadjih pohridskih kuca,sto vodi sljedecem sokacicu , a on opet onom do sebe i pletu se,gledavsi predase u utabanu zemlju i u kamene ploce-zubom vremena izglacane-i u svakom stopostaju udubljenom od opanka , kundure ili ti siminke po jedna prica,-sa mislima u nekom vremenu sto se samo turilo u glavu i pritisce,ama samo toliko da insana drzi u svijesti,da ne promakne ni jedan djelic lijepog , sa dusom tkanog cilima sto se u vidokrug prostro za hoditi po njemu, i sa naculjenim usima – da ne promakne ni jedan poj.Jos ozgo,s vrha, omedjen sprva bocom i trnom,a onda,kako koji korak vise od prusca pletenom il od okoraka tarabom, sokak se siri i biva ljepsim i ljepsim.
Ponegdje se upravila sljiva il jabuka ko znak medjas za avliju il bascu,a one uzmirisale,oprane ljetnim pljuskom i presijavahu se na netom izavsim zracima , i ” ne daju” gledati use,vec onaj sto tuda hodi mora stati.Mami opoj zambaka i zumbula.Djula.Umiveni bacaju oku,srcu i dusi cini.Lijepo,ko ukazuju se neka bivsa vremena.Udadbe i zenidbe.Rodjenja.Suneti.Igre i teferici.Prvi “kriomice baceni” pogledi.Boscaluci i prstenje.Prvi dodiri ustreptalih mladosti,sto se kasnije slise u jedno.Prvi prolasci kroz kapidzik u avliju,a on je jamac.Svaka ta avlijska kapija je sebi svojstvena.Drukcija.Svaka je stavila samo svoj muhur. Poneka, pomalo ko naherila se , a one sto nisu…i one ce.Od vremena il od mladosti,a to na sta su stembilj turile treba dobro cuvati.Eto,kako ja to cuvam .U mom kuferu TO stoji na vrhu.Ko poklopac.
Selam i pozdrav Rogatici!!