Zepa-ratni dnevnik, uskoro na rogatica.com

Imam posebno zadovoljstvo da najavim, da ce knjiga Muhidina Mustafe Kurtica, Zepa – ratni dnevnik, biti objavljena na nasoj stranici. Posebno se zahvaljujemo autoru knjige koji nam je dao saglasnost i poslao tekst knjige kako bi ga mogli objavljivati u nastavcima u nasem forumu. Zelim posebno da istaknem da je na ovu ideju dosao nas clan „Dedo“ poslije citanja knjige  i on ce zajedno sa urednistvom stranice pokusati da vam omoguci da ponovo dozivite i saznate detalje  o ratnim dogadjanjima u Zepi.Praksa je da se tekst knjige jednostavno stavi na link a onda pozivanjem linka knjiga cita. Mi cemo malo drugacije pristupiti ovom projektu i knjigu cemo objavljivati u nastavcima u forumu. Posto je knjiga pisana u obliku dnevnika po datumima, ostavicemo mogucnost citaocima da poslije svakog posta mogu dati svoj komentar na dogadjaje, sudionike dogadjaja i ostala licna zapazanja. Time cemo omoguciti da se ovi dogadjaji sagledaju iz raznih uglova gledanja ne umanjujuci nikako ono sto je sam autor vidio, dozivio i napisao.

 

Zelja nam je da sve ovo sto ce biti ovdje napisano uz objavljivanje knjige bude svojevrstan dokument koji ce slijedecim generacijama rastjerati maglu i jasno pokazati sta se u stvari desavalo tih kobnih godina. 

Dakle ovo je jedan segment rata na opstini Rogatica, iako mozda jedini koji je zaista detaljno opisan i dokumentovan. To je vjerovatno bilo moguce jer je u Zepi bio organizovan otpor agresiji, dok je u ostalim dijelovima opstine Rogatica otpor bio neorganizovan, haotican pa ga je tesko obuhvatiti u jednu cjelinu.

Nadamo se da ce ovaj primjer i ova knjiga podstaci sve one koji to mogu, da napisu nove knjige o otporu agresiji na nasoj opstini, pogotovu kada je taj otpor poprimio organizovaniji oblik prelaskom na gorazdansko podrucje.

 A knjigu napisati niti je lahko niti jednostavno. Za to je potrebno veliko odricanje, rad ali i sposobnost da se napise dozivljeno i vjerno prikaze istina citaocima. Sve to je Muhidin imao a pored toga i jaku zelju proizaslu iz velike ljubavi prema svom rodnom kraju. 

A evo sta Muhidin kaze o nasoj ideji obracajuci se nasim clanovima Dedi i Tevi:

 

 “Prije svega, drago mi je da je od Vas potekao takav lijep gest. Iako se licno ne poznajemo rekao sam Tevi da se slazem sa Vasom idejom i da Vam dajem punu saglasnost te orginalne dokumente. Vjerovatno Vam je i poznato (mozda i posjecujete) moju web stranicu o Zepi koja je vec odavno postala (uvazena) kao oficijelna web stranica Zepe i zepljaka.

Naime, kroz ta dva oblika javnog publikovanja,(knjiga i web stranica), je jedan mali dio ispunjavanja moje moralne obaveze i mog nekog nukanja drugih da ocuvamo sve sto je bitno za Zepu i Zepljake. Razlog sto do sada nisam postavio moju knjigu na  www.zepa-online.com  je jednostavan (mozda ne opravdavajuci) : zato sto licno ne zelim da to ispadne moja ”licna promocija” na licnoj stranici i na svoj nacin. Zagovornik sam teze (narodne) cekaj da te neko drugi predstavi ili pohvali! Znaci, ne zelim da sebe velicam i da kvarim licnu skromnost. Naravno da cu je (knjigu) postaviti na zepa online ali, vjerujem, da ce to sacekati jos jedan izvjestan period.“

 Muhidin nastavlja dalje:

“Licno, znam puno o Rogatici (tamo sam zavrsio srednju skolu, tamo jos uvijek imam kucu koju ”ne planiram prodati”), tamo su mi zivjeli mnogi rodjaci, komsije itd….i kao sto rekoh poznajem Rogaticu ali: uvijek sam bio svjestan, to sam primjecivao, da o Zepi mnogi ne znaju puno ili nista ! Pisem  malo k’o ispreskakano (namjerno) jer redosljedom bi se to oduljilo i ne zelim Vas zamarati ali eto, skrenuo bih malo paznje koja ce Vam mozda upotpuniti neke slike, vidjenja ili nepoznanice.

Nekoliko rijeci o Zepi: Zepu sam, jos kao vrlo mlad, pomno proucavao, tako da kazem, i kroz ta istorijska i narodna predanja uporedo i Rogaticu. Iz sve te silne znatizelje izdvojicu Vam jedan (po meni) zanimljiv osvrt na Zepu (koji sam sebi duboko urezao u pamcenje) a iz ugla jednog velikog znanstvenika, prije svega zepljaka, covjeka koji je po meni uvijek bio istinski sudionik vremena u kojem je zivio i njegove okoline. Moj dobar ahbab, moj nastavnik a i sire poznat Mujo Kulovac (nekad bio nastavnik u Sljedovicima)koji kaze: 

 ”Zepom su se mnogi bavili, svako na svoj nacin – neko iz zabave, neko iz znatizelje, neko iz koristi, neko iz umjetnickih pobuda, neko radi svog strucnog dokazivanja jer Zepa je unikat i tu se moze prosperirati – ali ko prije dodje ili – ode iz nje.Neko je Zepu predstavljao brojem (Turska), neko rijecju, neko bojom, neko filmom, neko skicom, neko tonom, neko fotografijom, neko reportazom, neko taksenom markicom, neko naucnim radom. Da pojasnim:

O Zepi pisa nobelovac Ivo Andric (samo u nju nikad ne dodje) i ne znam koliko je tacno ono sto je napisao (ne zamjerite mi na primjedbi); o njoj uradi “vrlo dobru” studiju Vlajko Palavestra sa svojim timom – samo i tu moramo biti obazrivi – njegovi suradnici s terena nisu bili “pravi” (neka im je rahmet dusi ); zepske motive ’60-ih slika na platnu poznati umjetnik Mario Mikulic; potom neke pejzaze skiciraVlado Vojnovic (?); Aleksej Neiman ’78. snima za Televiziju vrsevinu kod Kule (skoro je to neka sarajevska TV ponovila); Milan Andric za TV radi “Usputni dnevnik” – pogon “Jasna” i jos mnogo toga; istorijski osvrt na Vratar (Grad) za TV radi Milan Kovacevic s rahmetli Amirom Prasom; mnogo ranije Zlatko Prlenda snima radio-emisiju “Selo veselo” (cini mi se); jednu crticu o “Zepi” iz “zabave” napisa i Jan Beran u vrlo lijepo opremljenoj i ilustriranoj knjizici “Jan Zec” (Jan B. i Safet Zec); dobru reportazu o Zepi su uradili dvojica beogradskih novinara Milatovic i Patrnogic (boravili u Zepi nekoliko dana; malo ubrljali s prevrnutim fotografijama); za Zepu je bila promotivna i taksena markica s motivom poslaganih balvana (?) – to mozda niste znali; potom znacke, turisticki prospekti koje je vidjelo vise svijeta no li Andricev “Most na Zepi”; i jos mnogi su se zabavljali i izivljavali na toj nevinoj i neduznoj Zepi misleci da u njoj ne postoji niko ko je osjeca bolje od njih. I sve ovo je nastalo u normalnim oklnostima, u miru, uz sve ono sto prilici pojmu “normalno”.

Dakle, Zepu prvi put ne predstavlja Mustafa Muhidin Kurtic!. Nju su, mnogo prije njega, mnogi predstavili, opisali, iskoristili i da ne kazem izivljavali se na njenoj bijedi i nevinosti. Ni u jednom kazivanju ne nadjoh istinu o nevinom stradanju njenih ljudi. A oni stradaju od onog dana kad su saznali kako im se selo zove. Prvi put to cini Muhidin – kazuje imenom i prezimenom, mjestom i datumom gdje ko nastrada i od koga na pravdi Boga. Takva nam knjiga i treba. Zasto? Ako to uistinu budemo pitali opet ce neki Mustafa ponovo pisati o tome – ali puno godina iza nas!  

Uzorom na dragog mi Muju K, slijedio sam ranu mladost, interesovanje o spoznaji Zepe i okoline, itd, itd……. 

Prije i poslije svega, kroz razne napore u mom dugogodisnjem radu na pomenutu temu, ne samo knjigom vec i stranicom priblizavam se mom cilju. Cilju istine!Drago mi je da sam (tako da kazem) privukao paznju na nesto sto je tek u posljednjih nekoliko godina zaintrigriralo mnoge. A to je Zepa. Donekle, znaci da sam uspio i to me raduje. Posebno se to izrazilo putem web stranice gdje se to i ucitavalo. Sad kad se spoje mnoge komponente tipa informacija sa knjigom, onda je to pun pogodak. Sve sa jednim ciljem: DA SE NE PREDA ZABORAVU ! Za Zepu obicno kazem da je to ogromna vreca nepoznanica za druge a koju je tesko, vrlo tesko ”istresti” i pokazati sve njene dragulje. treba vremena.

 

 

Nadam se da ce ova tema u forumu naici na veliku paznju nasih citalaca. Pozivam vas da se uz druzenje jos jedanput podsjetimo onoga sto ne smije biti zaboravljeno i damo doprinos da istina o agresiji ostane dokumentovana i zapisana za slijedece generacije.

Komentariši