Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće

“Bio sam s djetetom kod kuće. Čula se galama i vidio sam desetak vojnika kako vode Rušida Makaša, mog brata Sulejmana i Jusufa Halitija. Doveli su ih do moje kuće, bio je i Stojan tu. Dvojica vojnika su doveli još Ismaila i Amira Makaša, moje bratiće. Stojan je rekao Jusufu da može ići, i počeo je udarati Rušida kundakom od puške, a onda i Amira”, opisao je svjedok prizor rekavši da je to posmatrao “s ograde svoje kuće”.

Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće

 

Svjedoci se prisjetili Stojanove grupe i dana kad su odvođeni mještani sela Surovi Kraj…

17.08.2009. 17:59

Ahmed Kulić je selo Surovi, općina Rogatica, s nekoliko komšija napustio 29. juna 1992. godine, dan nakon što je čuo da je “Stojanova grupa prošla kroz selo i protjerala neke ljude”.

Nedugo nakon toga selo je napustilo još stanovnika, ali je njih osmero ostalo, a među njima Kulićeva majka, supruga i šestogodišnja unuka.

“Majku sam našao i sahranio, a ovo ostalo, nikad nikoga, ništa. Majka je ekshumirana 1997. godine. Glava joj je bila odvojena od skeleta… Tražio sam suprugu i unuku, imao sam krive tragove, ne zna se ništa. Stotine priča, pitaj ovoga, pitaj onoga… mene su priče dovele da umrem”, kazao je svjedok, te zamolio optuženog u sudnici da mu kaže “gdje može kosti naći”.

Tužilaštvo BiH tereti Stojana Perkovića, kao bivšeg komandira čete Vojske Republike Srpske (VRS) u mjestu Lađevine, općina Rogatica, za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992.

U jednoj od tačaka optužnice stoji da je Perković u junu 1992., s desetak pripadnika svoje jedinice došao u selo Surovi i “nezakonito lišio slobode određeni broj civila, a zatim je neke od njih fizički zlostavljao”.

Potom je, navodi se, poveo neke od mještana “u pravcu sela Lađevine, od kada im se gubi svaki trag”.

Kulić je ispričao da je početkom juna 1992. godine predao svoju lovačku pušku i pištolj “komšiji Stojanu Perkoviću”.

“Oružje smo predali u Lađevinama. Dobio sam potvrdu i Stojan je bio korektan. Stojan je izdavao potvrde, oko njega su bili vojnici. On je bio glavni među njima”, kazao je Kulić.

Rasim Makaš, drugi svjedok na ovom ročištu, također je kazao kako su mještani sela Surovi predavali oružje “komšiji Stojanu”. Makaš se prisjetio i 28. juna 1992. godine, dana koji, kako je rekao, nikad neće zaboraviti.

“Bio sam s djetetom kod kuće. Čula se galama i vidio sam desetak vojnika kako vode Rušida Makaša, mog brata Sulejmana i Jusufa Halitija. Doveli su ih do moje kuće, bio je i Stojan tu. Dvojica vojnika su doveli još Ismaila i Amira Makaša, moje bratiće. Stojan je rekao Jusufu da može ići, i počeo je udarati Rušida kundakom od puške, a onda i Amira”, opisao je svjedok prizor rekavši da je to posmatrao “s ograde svoje kuće”.

“Onda su doveli Rifeta Ajanovića i Nuhana Makaša. Stojan je rekao da Nuhana puste. Izvadio je nož i rekao Rifetu da će ga oguliti na komadiće i da će pjevati k’o slavuj”, prisjetio se svjedok.

Nakon nekog vremena, tvrdi svjedok, pušten je uz upozorenje da “pazi šta radi”. Nedugo nakon toga, napustio je rodno selo. Nikada nije saznao šta se desilo s trojicom mještana koji su zarobljeni ispred njegove kuće – “ni jesu li živi, ni mrtvi”, dok su brat Sulejman i bratić Ismail pušteni.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. august, prenosi BIRN BiH – Justice Report.

 

Autor: Fena

Komentariši