Vec duze vrijeme imam zelju pisati o gosp. Hamdiji Hadzihasanovicu, covjeku koji je ostavio dubok pecat u Rogatici. Svjestan sam da to nije bas jednostavno jer covjek preuzima na sebe veliku obavezu i odgovornost da dadne sud i vidjenje o covjeku koji je postao legenda naseg grada. Iako je Hamdija, po mom sudu, otisao vrlo rano iz Rogatice ta sudbinska veza je ostala zauvijek, i do danasnjih dana, jer je u nasem gradu ostalo nesto njegovo sto je za sva vremena i sve generacije postalo prepoznatljivo.
TPR je firma u kojoj je Hamdija napravio svoje prve pocetke, kojoj je dao krila da se vrlo brzo razvija a kroz taj razvoj je TPR gradio njega i sviju nas koji smo kroz ovo preduzece prosli. Ta povezanost je bila tako duboka da je cak i danas tesko spomenuti TPR a da se ne pomene Hamdijino ime. Naravno za razvoj TPR-a nije „kriv“ samo Hamdija nego citave generacije strucnjaka koje su u pocetku, u tim presudnim trenucima, pod njegovim vodstvom napravili prve velike i odlucujuce korake.
Pored velikih strucnih sposobnosti Hamdija je imao i osjecaj za timski rad jer je bio svjestan da pojedinac bez jakog tima vrlo brzo sagori u svojim idejama i zeljama. A on je upravo bio majstor u tome. Moze se sa sigurnoscu reci da su citave generacije strucnjaka , koje su dolazile u TPR bile upravo njegovo djelo. Pametnom politikom planiranja i stipendiranja kadrova on je TPR-u obezbijedio za duzi period priliv strucnog kadra koji se odmah identifikovao sa ovom firmom. Posto sam i ja jedan iz tih generacija onda znam dobro o cemu pisem. Nadam se da mi necete zamjeriti sto kroz moje pisanje ne mogu sakriti emocije koje su inace nas TPR-ovce povezivale, a to je bila odlika po kojoj smo se mi prepoznavali i razlikovali od ostalih. Ta potpuna identifikacija sa firmom je dosla iz ljubavi prema ovoj firmi, koja nam je mnogo toga dala u odsudnim trenucima kada covjek izabira svoj zivotni put.
A zasto je to tako nije tesko objasniti. Kao mladi stipendisti, jos kroz srednju skolu, bili smo redovno sa brosurama obavjestavani o poslovanju TPR-a i buducim planovima razvoja. Vrlo cesto smo bili pozivani u fabriku, gdje nas je uvijek docekivao direktor Hamdija i uz ugodne razgovore objasnjavao o buducim koracima sad vec nase firme. Osjecali smo se vaznim jer nam je upravo ovaj covjek ulivao takav osjecaj. U ljetnom periodu, za vrijeme nasih raspusta je bilo omoguceno nama stipendistima da radimo, da se strucno usavrsavamo, da osjetimo puls firme a onda bogami i da se zaradi za nasa prva samostalna putovanja na more i planinu.
Nazalost , nisam imao priliku da u TPR-u radim pod Hamdijinim vodstvom jer je on tada vec presao u FAMOS , ali sam kroz skolovanje, taj vrlo vazan period za mene, osjetio velicinu ovog covjeka. Kasniji nasi susreti, ne tako cesti, su bili uvijek srdacni i poslije takvih susreta je covjek uvijek osjecao neku novu snagu i volju za daljnju borbu. Sa Hamdijom sam bio intenzivno u kontaktu u predvjcerje agresije na BiH kada smo pravili nove planove za reorganizaciju TPR-a koji nazalost nisu bili ostvareni zbog rata. Dakle Hamdija je uvijek bio povezan sa tom svojom prvom i nikad ne zaboravljenom ljubavi, TPR-om, za koga je uvijek bio spreman da svojim znanjem i autoritetom pomogne u daljnjem napredovanju. Cak ponekad pomislim da Hamdiji i danas, kada njegovu i nasu prvu ljubav ruse ljudi koji nikad nece biti TPR-ovci bez obzira sto su tu prisutni, nije jednostavno i da bi i danas sve dao da se ova firma digne iz pepela. Nazalost, bojim se da se tu nista vise ne moze uciniti.
O gosp. Hamdiji Hadzihasanovicu je tesko napisati i sve obuhvatiti jednim tekstom pa se nadam da cemo o njomu jos mnogo toga napisati. Ja sam sebi dozvolio da napisem ono sto sam osjecao i sto i danas osjecam. A Hamdija nije bio samo TPR, nego mnogo vise od toga. Kroz njegovu biografiju se moze vidjeti uspjesan put ovog covjeka, koji se i danas, na zalasku karijere ne predaje i dalje intenzivno radi.
Hamdija Hadzihasanovic je rodjen 05.05.1942. godine u Brezju, opstina Rogatica od oca Ibre i majke Nure, rodjene Suljagic.
Ozenjenjen je sa suprugom Senom i ima dvije kcerke, Azru i Belmu.
Masinski fakultet zavrsava u Sarajevu i kao mladi strucnjak dolazi u TPR, koji je na samim svojim pocecima. U TPR-u pocinje karijeru kao konstruktor, tehnolog a vrlo brzo zatim i sef pogona. U to vrijeme je bio poznat po brizi za svoje radnike koje je vrlo cesto znao obilaziti na radnim mjestima i razgovarati o njihovim privatnim problemima. Takvu praksu je nastavio i kasnije kao direktor firme pa je zbog toga bio veoma omiljen kod radnicke populacije ali ne samo kod njih. Aktivno govori njemacki i engleski jezik pa ce i to biti presudno za ukupni razvoj TPR-a. Uspostavlja kontakte sa svjetski poznatim proizviodjacima filtera, pribavlja licence Boscha i Donaldsona i uvodi poznate tehnoligije proizvodnje filtera u TPR. To ce se pokazati kao presudno za daljnji razvoj TPR-a.
Rogatica je poznata po tome da svojim sugradjanima moze sve oprostiti, ali samo ne uspjeh. U tom veoma plodnom vremenu dolazi do nekih nesuglasica od strane opstinskih struktura pa je i to izmedju ostalog uzrokovalo, po meni veoma rani rastanak Hamdije sa Rogaticom ali ne i sa TPR-om. Za TPR je Hamdija bio uvijek na raspolaganju.
Svoju karijeru Hamdija nastavlja u FAMOSU u Hrasnici na vrlo vaznom mjestu, direktora za razvoj i istrazivanje, a zatim i kao direktor ogranka TAM-a u Sarajevu. Potom postaje direktor predstavnistva RENAULT u Sarajevu.
U vrijeme agresije Hamdija staje u odbranu svoje zemlje i jedno vrijeme obavlja, u veoma teskim vremenima, i funkciju ministra odbrane u vladi Republike Bosne i Hercegovine.
Kroz citavu svoju karijeru Hamdija sebe i dalje obrazuje i izgradjuje kroz strucne radove koji su objavljivani u casopisu “Tehnika”.
Takodjer je obavljao i obavlja funkcije Predsjednika Upravnog odbora zeljezare Zenica i predsjednika Upravnog odbora Elektroprivrede BiH.
Hamdija se kroz svoj hobi jos uvijek bavi planinarenjem , skijanjem i plivanjem.
Nadam se da cemo o ovom velikom covjeku progovoriti jos koji put na ovoj nasoj stranici jer je tesko tako kompleksan zivotni put opisati jednim ovako kratkim tekstom. O Hamdijinim strucnim kvalitetima a prije svega ljudskoscu i druzenjima se moze pisati danima.
Ovaj moj mali skromni tekst vidim samo kao pocetak pisanja. Ja sam samo naceo temu koja je veoma siroka, jer pisati o Hamdiji znaci pisati o Rogatici. Oni su jednostavno kroz zivot sudbinski vezani i tesko odvojivi.
(Par podataka o Hamdijinoj biografiji preuzeti iz knjige “KO JE KO U BOSNJAKA” iz 2000.godine u izdanju Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca.)