U narednom periodu cemo povremeno na naslovu objavljivati tekstove koji su bili vec objavljeni na nasoj staroj stranici prije4-5 godina a po svom sadrzaju zasluzuju da se ponovo objave.
Takav jedan tekst je „Slovo o cuprijama“ autora Ismeta Ramljaka u kome se izmedju ostalog pominju i mostovi na nasoj rijeci Rakitnici u Rogatici.
Evo tog teksta:
Ima ćuprija i mostova malih i velikih, na malim i velikim vodama. Sa imenom i bez imena ili čak sa dva imena kao što je Arslanagića most u Trebinju koji se vijekovima tako zvao, a sada, neuzubillahi, Perovića most koji je prije toga preseljavan sa svoje bivše lokacije zbog gradnje hidroakumulacije na Trebišnjici kakva je sudbina zadesila i most na Žepi, čiji elegantni luk lebdi uzvodno u kanjonu šest kilometara od prvobitnog mjesta ali ti mostovi i ćuprije nisu jedini primjeri ni u BiH niti u svijetu.
Ima mostova koji su zauvijek nestali pod akumulacijama ili su rušeni zbog zahtjeva novog vremena, a ima i takvih, koji su mogli i trebali ostati, ali su rušeni u suludoj trci rušenja svega starog posebno bošnjačkog čemu su nekad doprinosili i naši rodjeni biljmezi. Kao što je bio stari kameni most sa pet skladnih lukova na Vrbasu u samom srcu vakufske čaršije, a nije smetao gradnji novog betonskog mosta koji se nalazi oko četiri metra uzvodno od njegovih temelja i mogao je ostati kao rezervni i romantični prelaz putnika i lakših roba i kao turistička atrakcija kakav je slučaj i sa poetičnim ćuprijama na rijeci Rakitnici u Rogatici i sl.
Ima ćuprija koje nisu gradjene tako da budu lijepe, nego da mogu podnositi teret i vrijeme, jer poneko je gradio na vodama da bude samo tvrdo kako bi se ophrvalo vodi, nozi ljudskoj, kopitu konjskom i vremenu.
Takva je ćuprija na rijeci Bosni ispod Ilidže, ali ima jedan zadivljujući most ili ćuprija na rijeci Bregavi kod Tasovčića, koji je zaboravljen, kojeg je vrijeme prepustilo bršljanu i paviti, ne zna joj se ime, godina nastanka. Sleti na nju ptica i dodje koji putnik namjernik ili pjesnik koji o njoj napiše poneku nostalgičnu meditaciju, uzdahne i ode.
Kad ćuprije grade države i vojske, onda se kesa otvori široko, načini se djelo veliko i trajno, a hoće li djelo biti i lijepo, to je zavisilo od neimara koliko ima duše i smisla i koliko toga unosi u svoje djelo. Onaj ko je gradio na Miljacki Koziju ćupriju imao je u sebi puno duše i u svome oku puno mjere – umio je s kamenom na kamen da složi ćupriju kao lijepu knjigu na kojoj se, eto, nije ni potpisao jer se u neka vremena i u nekim prostorima ljudi nisu potpisivali ni na knjigama niti na kamenim skulpturama ili mostovima.
Na nekim su mostovima pravljene čak male pljosnate kule na kojima su ispisivani duži ili kraći natpisi – tarisi, kakav je primjerice na višegradskoj ćupriji koji glasi: „Gospodin Mehmed paša, mudrac svoga vremena potrošio je svoj imetak na zadužbine. Nek niko ne kaže da je imetak koji se troši na zadužbine rasipanje“. Mehmed paša Sokolović je bio svjestan da su zadužbine koje će vijekovima služiti ljudima najbolje potomstvo.
Ni nad koje ćuprije i mostove u BiH se nisu toliko nadnosile slikarske palete kao nad Koziju ćupriju u Sarajevu i Hajrudinov skamenjeni polumjesec – kameni svod ili Kudret kemeri u Mostaru, a najviše od svih mostova je bio pa i danas iako još pod vodom inspiracija pjesnicima Mostara, Hercegovine, Bosne pa i nekima iz svijeta.
Nijedan most na svijetu nije toliko ušao u historiju kao latinska ćuprija ili tzv. Principov most u Sarajevu, a ni za jedan most niko na svijetu nije dobio Nobelovu nagradu već samo naš nobelovac Ivo Andrić iz Travnika za svoj roman „Na Drini ćuprija“. Da uzgred kažem da je malo knjiga koje ne privlače moje i mnogih Bošnjaka simpatije zbog tendencioznih laži i širenja animoziteta prema pripadnicima naše vjere, a ipak mi je neobično lijepo i prihvatljivo što je pomenuti Ivo Andrić općenito rekao o ćuprijama, pa evo na kraju tog citata: „Od svega što čovjek u životnom naponu podiže i gradi, ništa u mojim očima nije bolje i vrijednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svjetliji od hramova, jer su namijenjeni većem broju ljudi, svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu gdje se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gradjevina i ne služe ničemu što je tajno ili zlo.“
Ismet RAMLJAK
Arslanagica most
Latinska cuprija
Kozja cuprija
Rimski most
Stari most
Visegradska cuprija