Prvi dan Nove Godine i veliko iznenađenje na mojoj avliji. Došli su stari prijatelji, nismo se vidjeli skoro 20 godina. Gledam u Mutu, vrati mi se slika iz bivše nam firme gdje je bio i rukovodilac, vidim ga kako ide niz tkačnicu u plavom mantilu, njegov vedar i karakterističan osmijeh i dar za humor. Bio je odgovoran i vrijedan radnik, njegova smjena je uvijek bila najbolja i imala najbolje rezultate. I ako, danas narušenog zdravlja i dalje je ostao takav. Bili smo skupa kratko, ali smo mnogo jedan drugom rekli, cijeli život kao na filmskoj traci prođe za to kratko vrijeme………
Velika hvala dragi Čakišići
Prvi dan Nove Godine i veliko iznenadjenje na mojoj avliji. Dosli su stari prijatelji, nismo se vidjeli skoro 20 godina.
Ide zena preko avlije i nesigurnim glasom pita: ”Jesi li ti Zambi,j eli ovo njegova kuca”. Jeste, odgovorih. Bujrum dobro dosla, dok joj to govorim iza njenih ledja ulazi momcina koju poznadoh odmah. E ovo je Mustafin sin,j este odgovori Mirsda. Odmah upitah a gdje je Mustafa, odgovori Mirsada gore je na mahali u autu, ne osjeca se dobro a mi smo navratili samo kratko da vas vidimo ,zurimo za Sarajevo zbog Mustafe nije dobro i moramo ici ljekaru. Ostavih Mirsadu, da porazgovara sa mojom Feridom i uputih se na mahalu da vidim starog druga i prijatelja sa kojim sam skupa radio u Rotex-u
.
Nadjoh starog prijatelja u autu sjedi, poselamismo se, upitah ga za zdravlje, rece da nije dobro ali da se neda, vidio sam na njemu da mu je borba za zivotom ostavila traga, i pored toga vedar je duhom i ne predaje se. Gledam u Mutu, vrati mi se slika iz bivse nam firme gdje je bio i rukovodilac, vidim ga kako ide niz tkacnicu u plavom mantilu, njegov vedar i karakteristican osmijeh i dar za humor. Bio je odgovoran i vrijedan radnik, njegova smjena je uvijek bila najbolja i imala najbolje rezultate.
I ako ,danas narusenog zdravlja i dalje je ostao takav. Bili smo skupa kratko, ali smo mnogo jedan drugom rekli, cijeli zivot kao na filmskoj traci prodje za to kratko vrijeme.
Obecao mi je Mustafa, da ce na ljeto kad dodje sjesti i kahvenisati na mojoj avliji, da mu halalim sto se ne moze vise zadrzati jer mora za Sarajevo.
Dok smo ja i moj Muta razgovarali, Mirsada sa svojim sinom je razgovarala sa mojom Feridom, poznaju se i njih dvije cijeli zivot. Vidi se i na Mirsadinom licu umor od borbe za zdravlje svoga Mustafe i borbe za zdravlje njene kcerke. Zbilja zena HEROJ.
Moji Cakisici nisu se zadrzali vise od pola sata, ali su ispunili obecanje da ce doci i velika im hvala. Obecali su da ce doci na ljeto i ja ih cekam otvorena srca. Zelim im sve najbolje u zovotu, prvenstveno mnogo zdravlja a ostalo ce doci samo po sebi.
Velika hvala dragi Cakisici.