Još jedna priča iz starina koju je u svojoj knjizi „Fragmenti života“ zabilježio naš sugradjanin Hakija Muftić.
Vrijedne žene Rogatice
Rogaticke hanume su, uz sve druge obaveze, brigu o djeci, muzu i druge kucne poslove, znale naci malo vremena i za sebe, napraviti odmor, predah, razonodu, najcesce u komsiluku, mahali, pa i sire. Znale bi organizovati sjedeljke, druzenja ili kakvo veselje, a za to se uvijek nadje i povoda i vremena. Upamtio sam jednu grupu bliskih prijateljica, dragih veselih zena, koje su bile veoma popularne i cijenjene, bile su to zene, trgovaca, zanatlija, koje su bile materijalno obezbijedjene pa su imale vremena za predah. To su Ferida-hanuma Hafzovic, Fatma-hanuma Arnautlija, Sevka Pesto, Rasidaginica Kazic, Asira-hanuma Capljic a kad im je zdravlje dopustalo isle su s njima i Hajrija-hanuma Teskeredzic i Nazic-hanuma Muftic. Nije tada bilo telefona, ali zene su se redovno brzo i efikasno dogovarale: posao su obavljala djeca koja su prenosila poruke. U posjetu se islo na sijela. Rasidaginica je svirala harmoniku i lijepo pjevala, pa bi bilo veselije uz muziku i pjesmu, sto je druzenjima davalo posebno zadovoljstvo i ugodjaj. Redovno su se razmjenjivale novosti o tekucim dogadjajima u Rogatici. Na kraju sjedeljke prijateljice bi se dogovorile kod koje ce biti sijelo sutra ili narednih dana.
Bilo je razgovora i o kuhanju, razmjenjivali su se recepti, pricalo o sivanju, odijevanju, djeci. Dogovarale bi se hanume o pomoci drugim” posebno starijim zenama, pa bi i tada zajednicki djelovale. Sa sijela bi se predvece vracale svojim kucama prije nego muzevi dodju iz carsije.
Zene Rogatice imale su smisla za organizovanje medjusobne ispomoci u odredjenim situacijama kao sto su ispracaj mlade, docek svatova, useljenje u novu kucu, stan, veca sijela u bascama i druga zajednicka veselja i skupovi. Najcesce se sve to spontano odvijalo. Prvo komsinice iz mahale dodju, pa rodbina i prijateljice i onda se sve zajednicki uradi. Sjecam se jednog porodicnog dogadaja.
Hadziira i Dervis Pasic napravili u Zakuli u Rogatici kucu sa bastom. Jednom vidi Fat-hanuma Arnautlija kako ulicom prolaze kola sa pokucstvom i drugim stvarima. Posla dijete Safetu da vidi kome to ide i gdje ce istovariti. Vrati se Safeta i veli da istovaraju pred Hadzrinom kucom do Muftica avlije. Ne prodje dugo, tek sto je prevoznik istovario stvari, eto Fat-hanume sa svojom snahom Kijom Hadzri u kucu. Usput je svratila do Nazic-hanume Muftic i rekla joj da ubere veliku tikvu za pite i da dodje Hadziri. Cim je usla u kucu, Fat-hanuma poce praviti raspored sta ce ko raditi, pa veli:
Djevojke ce polahko unositi stvari; Hadzira i Kija nek prave raspored i smjestaj, ja cu sukati jufke za pitu, a nek Nazic-hanuma reze tikvu, savije i ispece pitu. Kad zavrsimo svoj dio, pomagacemo drugim da se sve na vrijeme uradi. Odmor kad zavrsimo!
Doslo je jos pomoci iz mahale. Zadovoljstvo je bilo gledati kako sve funkcionise i s kakvim zadovoljstvom zene i djevojke rade. Neko je Dervisu javio, pa i on iz carsije donese i slanog i slatkog da se jede. Useljenje, smjestaj, raspored i spremanje kuce zavrsi se isti dan uz pomoc rodbine, komsiluka, prijateljica: kuca sija svom ljepotom, u njoj radost i veselje. Postavljen je novi namjestaj, sve sobe i drugi prostori spremljeni, sve kako treba, a miris tikvenice i ostale hrane na sofri mami vrijedne zene i djevojke… Svi su bili radosni da se Hadzira, Dervis i njihove kcerke Mahira i Amela smjeste u novu porodicnu kucu.