Mlinovi na Topliku

Toplik je uvijek bio nepresušna tema o kojoj se može pisati danima a da se nikad sve ne uspije napisati. Tako je to i sa ostalim dijelovima Rogatice a ja eto sada pišem o Topliku koji je i sudbinski vezan za mene i moju porodicu.

Tu na Topliku je zivio moj rahmetli djedo Refik efendija Hafizovic, koga ja na zalost nisam zapamtio. Rodjen je 1893. godine u poznatoj porodici Hafizovica iz koje su kroz istoriju Rogatice poticali vrlo uceni i postovani ljudi. Polagali su  veoma na obrazovanje, isli u posebne skole poslije kojih su postajali kadije i radili na vrlo uticajnim mjestima. Odtuda se skoro za svako ime iz porodice muskih potomaka vezuje titula efendije, koja se morala kroz zivot zasluziti.

Kroz porodicu moga rahmetli djede cu pokusati prema pricanju moje majke evocirati uspomene na Toplik, njene zitelje, komsije i prijatelje. Moj djedo je u braku sa mojom rahmetli nenom Mujesirhanumom imao jednog sina Serifa rahmetli i tri kcerke rahmetli Hajru, i Remzu i Sadetu koje sad zive u Sarajevu. Djedo je imao mlin na Topliku i od toga su uglavnom zivjeli u ta teska predratna vremena. U knjizi „Fragmenti zivota“ od Hakije Muftica je sematski prikazano gdje su postojali mlinovi na potoku Topliku. Evo te seme:

 

 

 

– m3   –  mlin Refik efendije Hafizovica

– m4   –  mlin Sulejmanbega Pasica

– m5   –  mlin Nezire Vajzovic

 

Dakle, na tako malom prostoru, samo na potoku Toplik su egzistirala tri mlina. Narod je uglavnom zivio od svog rada na zemlji, sijao zitarice a onda je to valjalo i samljeti. Kolika je bila kvalitetna i vrijedno obradjivana zemlja, po pric,i na tom prostoru uz potok Toplik su nicale lubenice, dinje i mnogo stosta sto i nije bas uobicajeno za nase prostore. Posla je bilo uvijek, pa cak i u najtezim ratnim danima. U ratno vrijeme 1941-1942. godine vladala je velika glad. Ljudi su umirali kao pokoseni od gladi. Otud egzistira iznad Toplika i groblje koje je po tome i dobilo ime, Gladno groblje. Narod je kuhao obicnu travu samo da bi necim napunio zeludac. U mlinu je uvijek bilo sta da se samelje, nekad vise a nekad manje. Rahmetli djedo je u ta teska vremena dijelio onima koji nisu imali koliko je mogao. I on sam sa svojom porodicom je bio u teskoj situaciji ali u tim teskim vremenim se djelila sudbina neimastinje.

U ta ratna vremena su nailazile vojeske i obicno su im stanice bili mlinovi iz koji su neki uzimali na silu , pljackali a neki bi uzimajuci i nadoknadili uzeto . Te 1942. godine su cetnici djedu toliko istukli da je vrlo brzo poslije toga od tih posljedica i umro. Ostala je sama Mujesirhanuma koja se nastavila dalje boriti sa sitnom djecom i raditi dalje u mlinu. U ta vremena joj je u mlinu pomagala rahmetli Emka Hodzic koja je takodjer ostala sa sestero sitne djece i najstarijim rahmetli Osmanom. U toku rata je kompletna Rogatica izgorila a mlinovi su ostali sto jos jednom pokazuje kolika je njihova vrijednost u to doba bila. Mlin je bio u vlasnistvu Mujesirhanume sve do 50-tih godina kada ga prodaje rahmetli Mehmedu Jusicu.

 

Na slijedecoj slici, koja datira jos iz vremena Austro-Ugarske cu pokusati opisati komsiluk na Topliku i ljude koji su na Topliku zivjeli. Ova prica ide 30-40 godina iza ove slike  pa su stvarni vlasnici vjerovatno roditelji od navedenih(u vecini slucajeva).Rogatica je spaljena par puta u navedenom periodu pa se nekih objekata mati ne sjeca da su uopste postijali dok neki nedostaju. Evo slike sa numerisanim kucama i objasnjenjima koja mi je po sjecanju ispricala mati:

 

 

1. mlin Refik ef. Hafizovica

 2. Stara kuca Refik ef. Hafizovica

 3. Kuca Muratbega Pasica

 4. Kuca Ahmetbega Pasica

 5. Mekteb

 6. Mlin Ahmetbega Pasica

 7. Nepoznato. Iza se vidi jos jedan krov to bi mogla biti kuca Aisahanme Bubice

 8. Najvjerovatnije han-prenociste i kuca Lutvibega Pasica(Mahmutov otac)

 9. Kuca Sulejmanbega Pasica

10. 11 i 12 se nesjeca po ovoj slici na poziciji 10 i 11 je bila kuca Hamdibega Pasica ali ne ovakva te Nailbega Pasica

 12 takodje se nesjeca.Odmah iza poz.11 je bila velika kuca Avdije Tantule koje na slici nema.

 13.kuca Ibrisimbega Agica (otac Kadince majke brace Ajanovic ; Mustafa,Ismet, Fehim, Nedjad, Sead  

 14.Najvjerovatnije kuca Rizahbega Sahimpasica.

 M-1  -lokacije nove kuce Refik ef. Hafizovica danas ar. Avdije Lihica

 M-2  -lokacija kuce Ataulaha ef. Hafizovica(mamin amidza) koja je vjerovatno poslije izgradjena, na tim temeljima je Mujesirhanma Hafizovic napravila malu kucu poslije rata.

Ataulah efendija je bio djedin polubrat i imao je sestru Fatmu, Mulaefendincu, nenu rahmetli Muniba, Omera , rahmetli Ejuba, Rukije i BahreMuftic. Ataulah efendija je zbog bolesti rano umro a njegovu zaostavstinu su naslijedili jedini nasljednici, moj djedo i njegova polusestra Fatma.

 M-3  – mjesto gdje su cetnici ubili Ibrisimbega Agica pa potom zapalili kucu, sve ovo su gledale iz avlije Avdije Tantule moja mama i Veda Tantula , Avdijna kcerka.   Avdija Tantula izbejgao klanje u Gorazdu, tako sto su se cetnici posvadjali oko zlata koje su nasli kod neke zene a on je iskoristio momenat i umakao, dugo se krio u kuci a niko nije znao da je tu osim ukucana. I mati je znala posto se druzila sa Vedom ali nikad nije rekla svojima da je Avdija tu.

 

       Od svih ovih Pasica, poslije rata mati se sjeca ar.Hamdibega , nize je ostala Aisa iza Lutvibega Pasica kojeg su zajedno sa Muratbegom i njegovim sinom Neskom te Nailbegom ubili cetnici u Gorazdu 41-ve. Sulejmanbeg je imao djecu iz dva braka, niko nije ostao u Rogatici poslije 2 sv. rata , takodje djeca Muratbega i Ahmetbega nisu ostala u Rogatici. Mati se sjec da je ar.Aisa stalno govorila (pa su je ucutkivali): “Drago Karisik se uvuko u partizane a na njemu Lutvibegov kaput”, ona ga je normalno poznala. Nije jedini Drago kasnije uzivao boracke privilegije a prvobitno bio u cetnicima. Bilo ih je jos, sto je naravno iritiralo narod a nisu smjeli progovoriti.

 

Ahmetbeg Pasic je prvi imao auto u Rogatici. Jedne prilike su mangupi s Mejtasa(moj daidza Serif Hafizovic,Memo Sehovic,Mustafa Tantula, Edhem Piljevic..) ga rastavili  u djelove i sakrili. Poslije ih je uhvatio Refik ef. pa su sve morali vratiti u prvobitni stanje. Tih djecijih sejtanluka je bilo na pretek i valjalo bi i o njima nekad pisati.

 

Eto ovo bi bilo kratko , po sjecanju moje majke o Topliku. Mozda koga inspirise pa na osnovu ovog pricu produzi dalje. Bilo bi mi drago jer na nama i jeste da pribiljezimo ovo blago od informacija koje prijeti da nestane neubiljezeno za sva vremena.

 

Komentariši