Rakitnica (rijeka) i njeni “dubijani” su mjesta gdje sam ja provodio svoje djetinjstvo. Dok budi kod rahmetli nane i takodje rahmetli amidže u selu Zakomo, kupali smo se ili kod “Lutvića mlina” ili kod “Kovačevića mlina”. Kada bi bio red rahmetli tetke i tetka u Šenoj Kreni, silazili bi do “Ujića mlina” , za Samar i tako te “dubijane” ili bentove nazivane po vlasnicima mlinova na Rakitnici.
Najbolji bent je bio kod Kovacevica, tamo pod Komom , sa velikom stijenom iznad na lijevoj obali i velikom livadom na desnoj. Ma milina za kupanje, skakanje na glavu, na noge (bilo je dooobre dubine) ali i problema. Naime na to kupaliste dolazilo je mnogo raje iz Guceva, Guzdelja i ostalih sela i svi su bili (to tek sada primjecujem i kontam) Srbi. Dalo se osjetiti da mi nismo dobrodosli, bilo je onako sitnih (cak i tih 70-ih i 80-ih) nacionalnih peckanja. Tipa “vidite Turci kako se skace laste a ne lopate” pa tras na trbuhe sa 4-5 metara visine. I ja sam jednom pokusao tu njihovu “lastu” i nedaj mi boze nikad vise. Elem osjetivsi da nam tu nije mjesto radije smo isli na male i plitke bentove nizvodno, kod Lutvica ili Ujica mlina. Joj, sjetih se jedne zgode na tom bentu kod Ujica mlina, moram je ispricati.
Ja i rodjak Nail se vracali sa Sene Krene od moje tetke a njegove dajdzinice i onako mladi, nedobudni, sa puta bacaj kamenje u vodu. Kod tog benta put je 4-5 metara iznad vode a voda zaklonjena sibljem i trnjem. Pripremimo mi prije po jedan pooovelik kamen i onako “kamena sa ramena” fijuuu u bent. Boze mili kad nastade galama i dreka odozdo. Ono kraj vode cucao i pecao poznati rogaticki krojac, Taib Skaljic, koji je pocesto svracao kod Nailovog oca. Stvarno nismo vidjeli covjeka, evo poslije toliko godina bih rekao da smo imali tu namjeru da ga prepadnemo , ali stvarno naivna djecija igra je napravila belaje i Taibu a bogami, pokazace se za koji dan i nama.
U petak Nailov babo dolazi iz Rogatice (bila i dzuma i pazarni dan, dobro se sjecam, a nasi stari bi isli u Rogaticu na dzumu) i salje Naila po mene.Naravno nasao se sa svojim ahbabom u carsiji i ovaj mu se pozalio. Nismo mu mogli dokazati da je sve puki slucaj. I bogami rahmetli Nail (predah mu rahmet a ni za mezar mu se ne zna, nestao u Rasadniku) tu vece podobro fasova. Mene je moj rahmetli babo dooobro naruzio kada je kroz 15-ak dana dosao iz Sarajeva gdje smo mi i zivjeli. Nisam fasovao jer me otac nikada nije sibao ali bih vise volio da me pokoji put isibao nego po sat pricaj i objasnjavaj sta valja a sta ne. Nekada je lakse i sipku optrcati nego stalno ponavljati “jeste, jeste tako je, jesam pogrijesio i necu nikad vise”.
I druga prica o ribarima:
Poceli neki momci krivoloviti ribu na staklo i viljusku pa haj da i mi djecurlija pokusamo. Boze mili koliko smo puta bjezali uz Kosticu, Kom i Samar krijuci se od svakoga a najvise od ribara. Prve godine smo uhvatili pokoju ribu, druge godine smo viljuske nasadili na rucke od kisobrana pa je bilo i vise “ulova” a vec iduce je Rakitnica ostala bez riba a puna “ribolovaca” na viljusku i “ostve” iz svih okolnih blizih i daljih sela. Nestalo je one drazi kada gledas jata riba kako bjeze kad bacis kamen u dubijan. Kako li je tek sada kada mi pricaju da su ih i bombama lovili gdje nisu mogli ostvama.
Ko’ mladost ludost. A stvarno je lijepo kad na TV vidim ribara kako ljubi ribu i vraca je u vodu.
Eto to su moje dvije price sa Rakitnice.
A Naza iz Rakitnice je zauvjek ostala u svojoj i kraj svoje Rakitnice da docekuje rijetke Rakitcane i ostale nahode. Samo niko ne moze da je vidi a svi je se sjete i pomenu. Neko i Fatihu prouci pokraj po Nazinom imanju razljevene Rakitnice. Ko zna, mozda je i nju Rakitnica sa sobom ponijela ali joj je dusa sigurno ostala u livadama i sljivicima iznad Rakitskih sedri i Bereskog malog vodopada kojim se on udruzuje sa Rakitnicom i njenoj ljepoti dodaje svoju neobuzdanu snagu.
Zakomo
Rakitnica
Stari Mlini ispod Koma na Rakitnici kod Rogatice
Rakitnica
Zakomo
Zakomo