Sarajevo, četvrtak 6 maj 2010
Priča prva
Još ranije je pao dogovor za ovaj susret bliske familije. Muftići, hadžiBehka i Mahir, stižu iz Amerike a mi iz Holandije. U stalnom smo mi kontaktu pa tako pričamo i vidimo se preko msn-a makar jednom heftično. Nije krv voda jer ja i hadžiBehka smo rodjeni tetići. Rodile nas dvije sestre, Hajra i Dževahira.
A s Mahirom sam proveo dosta vremena radeci oko njihove ascinice u Rogatici, oko imanja a cesto smo isli skupa u ribolov na Rakitnicu, Pracu, i u par navrata na nocnu na Lim, gdje bi sa drugim ribarima razapeli satore i ribolovili po svu noc. Najcesce je to bila krupna mrena ispod ploca koje su se nalazile na dnu korita rijeke Lim. Ako nisi na vrijeme reagovo kad mrena uzme, ode ona pod plocu i onda ti je garantovano pucanje silka. A za ulov smo koristili velike vrece od paprika u kojima smo ih drzali zive u vodi. Jer tu smo par dana i riba treba da ostane svjeza.
Ipak moram priznati da su Mahir i moj stariji buraz Nijaz provodili puno vise vremena skupa u ribolovu a i inace. Nekako su bili istog kova i mogli su zajedno.
A o ribolovu govoriti a ne spomenuti jednog, po meni, od najuspjesnijih rogatickih ribara naseg vremena, mog tetica Mensura Agica, Meska iz Tekije to ne bi moglo…
Javio se meni Mahir na mobitel vec u utorak 4 maja, da su sretno stigli u Sarajevo, on i mati mu hadziBehka, koju iz milja svi zovemo Bekaca. Medjutim posto bijahosmo u poslu, krecenje nase kuce u Hadzicima, rekoh mu da cu se javiti kad budem imao vremena.
I tako, dva dana kasnije, u cetvrtak ujutro, zovnem da vidim jesu li kuci da dodjemo, ja, Esma i nasa Sumeja, da se vidimo uzivo nakon toliko godina.
Oni su smjesteni kod, opet nase rodice, Belme Colic, djevojacki Vukas, gore odmah na Kromolju iznad Pionirske doline jalti Porodilista, mozda je lakse reci. Belmina rahmetli majka Esrefa je isto nasa tj. moja i hadziBehkina teticna.
Sumeju smo morali obavezno povesti jer je to bila hadziBehkina zelja. Zeli da je vidi i kaze da je odmah podsjeti na moju mamu rahmetli Dzevahiru. Pored toga sto joj je ona tetka bile su i nerazdvojne, sto bi reko, prijateljice. Uvijek su bile skupa, sjecam se njihovih ukusnih jela koje su skupa pravile kad bi jedni drugima isli na sijela, jal kod nas u Gracanici ili kod njih u Kruscici. Citav dan bi spremale ukusna jela a navece bi rahmetli Muhamed Medeni, i moj rahmetli babo Sejdalija mezetili do kasno u noc. Mi djeca bi punih stomaka slusali njihove besjede iz vremena kad su oni bili djeca, momci, te razne njihove ribarske dogodovstine u kojima bi, pored ostalih starih ribara, jako cesto bio spomenut rahmetli Ibro Sulc…
A nasa Belma zivi tu na Kromolju u svojoj kuci sa svojom djecom, sinom Jasminom i kcerkom Anesom. Nudo rahmetli je poginuo u ljeto ’93 u Zavidovicima i od tada se ona bori da izvede djecu na selamet. I uspjela je sucur dragom Allahu, ima lijepu i pametnu djecu. Kazem djecu a oni su na zenidbu i udaju. Tu uz nju je cijelo vrijeme bio i njen babo Muhamed koji eto preseli na ahiret.
Svi koji smo navracali u postu u, nasoj Rogatici nekad, sjeticemo se vesele Belme koja je svima bila na usluzi i uvijek sprema za pomoc pri nekad komplikovanim postanskim poslovima sa raznim uplatnicama i slicno. Skolovana i radila je u posti u Rogatici lijep posao. Poslije rata u Sarajevu dobi jedva posao, opet u postama, ali ovaj put kao obicna radnica da nekazem cistacica. Iako u Sarajevu u postama imadosmo nase rogaticane na najvisim funkcijama ne pomogose nasoj Belmi da radi onaj posao za koji je skole zavrsila. A jos komsije iz Zakule.
Mozda Belmi nece biti pravo sto ovako pisem ali ne mogu drukcije jer ovo mi nije ona ispricala nego sam to znao od ranije…
Belma ima sada na Kromolju lijep komsiluk. Tu odmah iznad su njena sestra Rapka i zet Muta sa svoja dva sina, a tu su i Torlaci, nasi Adem i Fatima. Sviju vidjoh u ove dvije moje posjete nasima na Kromolju samo ne Adema. A znamo se dobro, kolege sa posla a njegova Fata mi bijase i poslovodja jedno vrijeme u TPR-u. Mahsuz je navratila na vrata da vidi mene i moje a ja joj obecah da cemo ljetos doci mahsuz da se svi okupimo i posjedimo.
Rece mi tada da redovno citaju nasu rogaticku, rogatica.com pa da ih onda sviju na Kromolju mahsuz poselamim…
A i da nisam obecao moram ponovo ljetos kod njih navratiti da vratim Belmi slike.
Dolazeci blizu kuce prvo sretosmo Rapku, ide sa posla. Poslije na vratima kuce nas doceka hadziBehka i djeca. Belma ce sa posla kasnije a i Mahir iz carsije. HadziBehka place, grli i ljubi Sumeju, govoreci:
Da je Bogdo Dzevahira ziva pa da te vidi ovoliku i tako lijepu.
Sumeji bijase godina i nesta kad je mama umrla. Al eto docekala je da se Sumeja rodi i da sazna da je Sumeja dobila ime koje je bilo njena zelja:
Da joj se jedna od unuka, ako ih bude, Sumeja zove, a ima ih eto dvije.
Docekala je to skoro 20 godina poslije dana kada sam cuo tu zelju iz njenih usta…
Belma vesela i raspolozena iako dolazi sa posla odmah se zabavi oko postavljanja rucka. Cekaj bona i nepitas jel ko gladan, govorim.
Ona me ne slusa i domalo pocesmo jesti.
Saznadoh da je Belma dobila sve prijeratne albume nje i njenog rahmetli Nude. Sacuvao komsija srbin i dao joj nekad poslije rata…
Odmah meni sinu ideja i trazim albume da izaberem koju od starih vrijednih slika za nasu rogatica.com.
Neda ni spomenuti ni poslije mojih nekoliko pokusaja. Jos mi kaze, hoce da pise memoare tj svoju zivotnu pricu. Prestadoh ja traziti slike ali pregledah albume sa par hiljada slika.
Iako je vesela i zeza se citavo vrijeme ja joj povjerovah da nema nista od toga da ja dobijem koju sliku.
Posjedismo jos nekolko, slikasmo se svi skupa i mi hocemo da krenemo.
Navrati jedan dan pa izaberi koju staru sliku veli mi Belma, na polasku.
U nedoumici mislim zeza me ali joj sa lica procitah da misli ozbiljno.
Eto me onda sledece hefte u utorak…
Rapka, hadziBehka, ja, Mahir i Sumeja
Rapka, Esma, hadziBehka, ja, Mahir i Sumeja
Ja, Sumeja, Esma i Belma
hadziBehka, ja i Sumeja
Gornji red: Belmina scerka Anesa i Rapkini sinovi
Donji red: Mahir, hadziBehka, Belma, ja, Sumeja, Esma, Rapka i Belmin sin Jasmin.
Sumeja i Belmin jorgovan
Iz Belminih albuma
Belma, nekad
Nudo i Belma, nekad
Belma, hadziBehka i Muhamed, prije par godina
Adem, Vule i Hapa, prije par godina na Kromolju
Fudo, Jasmin, Roljak i Vule