Sarajevo i Hadžići, utorak 10 avgust 2010
Druženje dvojice drugova se nastavlja a ovaj put je to bilo kod nas u Hadžićima.
Ne prodje nikako par hefti a da se telefonski ne čujem sa nasim Starim Rogatičaninom Hakijom Muftićem i svaki put se pomalo iznenadim toplom i srdačnom odgovoru sa druge strane.
Ono kontam ipak je Hakija covjek koji je gotovo napunio devetu deceniju zivota pa se bojim da mu ne dodijavam. Al nije tako a to znam i osjetio sam prilikom naseg prvog telefonskog razgovora kao i naseg prvog druzenja kada Hakiji nije bilo nimalo mrsko da odemo do njegovog vocnjaka na Ugorskom skupa sa njegovom sestrom Hadzirom. Proveli smo tada lijepih nekoliko sahata u muhabetu o staroj Rogatici i njenim gradjanima ali smo se pozabavili pozadugo i vocnjakom i tada sam cuo dosta dobrih ideja i savjeta od mog druga Hakije.
Hakija je o nasem druzenju u njegovom vocnjaku (u maju ove godine) piso i u “Drugom izdanju” njegove knjige “Fragmenti zivota”.
Pa eto obznanih ja da je izaslo Drugo izdanje i sretan sam sto sam dobio medju prvima jedan primjerak i to jos za posvetom za mene i moju Esmu.
Zasto i za Esmu? E pa eto zato sto sam jos telefonski prico Hakiji da je dobio jednog novog obozavaoca. Naime Esma se nije odvajala od Fragmenata zivota dok knjigu nije sa velikim uzivanjem procitala. Jos u toku citanja mi je nekoliko puta rekla kako ona nije rodjena Rogaticanka ali da je toliko odusevljena slikovitim opisivanjem starih Rogatickih obicaja.
Na kraju citanja je rekla:
Za jednu godinu cu je jos jednom ispocetka procitati…
I tako u zakazano vrijeme sam pred Hakijinim stanom. Pozvonim i otvara mi Stari Rogaticanin spreman za pokret. U ruci mu jedan prisad kupine, i to one bez bodlji, a knjige cu kasnije morati ponijeti sam jer su poteske. Naravno srdacno se pozdravimo i bijah pozvan da udjem u stan sto i ucinih. Tu cu uz prijatno iznenadjenje upoznati Hakijinu braticnu Jasnu, scerku rahmetli naseg nastavnika Fuada. Popricah sa njom kratko jer ja i Hakija moradosmo poci.
Jasna je na mene ostavila dojam jako simpaticne i ljubazne osobe…
Sjedamo u auto i vozimo se niz Sarajevo i za kratko vrijeme smo u Hadzicima i domalo smo gore pred nasom kucom. Docekuju nas dedo Mumin i Esma. Srdacno upoznavanje uz selamljenje i penjemo se pred kucu. Kazem Hakiji da ide uz stepenice jer je malo brdo ali on odmahuje rukom govoreci:
Jos ja mogu i uzbrdo hodati, nasta se ja veselo nasmijah.
Dobismo odmah kompliment da nam je kuca lijepa, lijepo oko nje sredjeno i da je na dobrom mjestu sa prelijepim pogledom. Gode mi ti komplimenti itekako.
Na upit hocemo li kahvu i sok nas gost odgovara da bi samo svjeze vode i Esma zacas donosi. Domalo Hakija vadi makaze za obrezivanje voca iz svoje torbice i ide prema sadnicama voca da ih malo pogleda.
Pokazujem mu u cvijetnjaku sadnice loze i kupina, sa bodljama i bez, koje sam dobio u maju od njega i koje su krenule pravo. Govorim da cu im morati naci drugo mjesto jer smo odustali od pravljenja mjesta za sjedenje ispod loze jer su planovi sada otisli u pravcu sadrvana odnosno Hladnjaka kako se to kaze na nas Rogaticki jezik. Odmah dobijam ideju od njega gdje bi im bilo najbolje mjesto i meni se bas svidi.
Za vocke konstatuje Hakija da su zdrave i u dobroj kondiciji i daje mi tip za obrezivanje grana:
Odsijecanje ukoso i to odmah iznad izdanka. U prici tako zabavi se oko svake od nekoliko sadnica: Oraha, jabuka, krusaka , tresnje i visnje. Kasnije ode na drugu stranu da pogleda ribizle i maline. Vratimo se za sto na meraji ispred kuce i tek tad poce pravi muhabet izmedju njih troje. Esma i Hakija o knjizi a dedo Mumin i Hakija uopste o vocarstvu, stocarstvu i o cemu sve ne. Bio je to muhabet na relaciji Rogatica-Bjelasnica.
Ja sam najvise sutio i sluso.
Poslije par sahata dodje vrijeme rastanka jer ja i Hakija moramo dalje. Idemo obici par vrtnih centara i utom ce biti i vrijeme rucku. U vrtnim centrima bijase nam ugodno u razgledanju i razgovoru a cuh jos vise dobrih savjeta u vezi vocarstva i bascanstva.
Na kraju je bila Hakijina obaveza da nas vodi na lijepo mjesto na rucak.
Ja sam sluso uputstva, vozio i uskoro se zaustavismo u Buca Potoku, preko puta Zraka, u restoranu Sjaj.
Pecenje, bez salate, bijase nabas pa moradosmo jos koju stotinu grama extra naruciti,
Stari druze hvala ti na ugodno provedenom danu i do sledeceg druzenja, ako Bog da.
Hakija i ja
Kruske
Ribizle
Hakijini loza i kupine u cvijetnjaku ispred nase kuce u Hadzicima
Dedo Mumin, Hakija i Esma u razgovoru
Hakija ispred Vrtnog Centra u Hadzicima
Rucak u restoranu Sjaj
Fragmenti zivota, drugo izdanje
Esmi i Nedimu
dragim prijateljima koji zive
u Holandiji i misle na svoju
Bosnu i Hercegovinu-Hadzice,
Rogaticu i sve dobrote koje su
morali ostaviti.
Sa zadovoljstvom uz najbolje
zelje za dobro zdravlje i dugovjecnost
Sarajevo 10.08. 2010
u potpisu:
Hakija Muftic