Mook i Arnhem, jesen 2010
Druzenje sa nasim dragim sugradjanima, Rogaticanima, sa kojima dijelimo sudbinu u istoj nam rezervnoj domovini se nastavlja intezivno. Vec odavno su ova nasa druzenja postala dio svakodnevice pa ako prodje hefta, dvije a da se nismo vidjeli onda zovemo jedni druge sa pitanjem:
Sto vas to nema, da nije ko sta nalago ???
Naravno to odmah znaci poziv i samo se ceka pogodan vikend kad smo svi slobodni. A i nema se bas nekih pretjeranih obaveza sem posla pa kad i on dozvoljava onda su tu susreti sa dragim osobama.
Ponekad se cudim slusajuci neke kako im je sve trka, frka i da nemaju vremena. Cujes i price da na zapadu postoji samo pidjama i radno odijelo. Onda se ja zapitam da nije sta do mene, jer mi bas imamo dosta slobodnog vremena. Radno vrijeme je i ovdje ko i svakuda na dunjaluku 8 sati dnevno ili 40 hefticno a ucesto i manje od toga.
Na svu srecu Ajnadzici, Dzanke i Cengici imaju izobila slobodnog vremena pa se tako susrecemo i sijelimo cesto…
Ajnadzici haman isti ko i mi svakud ih mozes naci i u svako vrijeme. Cesto skoknu do Austrije na par dana a ni do u Bosnu im nije mrsko. Bas su ovih dana odletili nakratko pa mi nekako neobicno ako par dana nema maila od Enesa. Stigne mail i u njemu je obavezno neka zanimljiva usput zabiljezena slikica. Enesova Jasna i moja Esma ko da su odrasle skupa i uvijek im malo vremena za sve te njihove teme. Meni i Enesu opet to nesmeta jer se mi najvise bavimo nasom Rogaticom i nasom Rogatickom rajom. A Emir i Rusmir koo godisnjaci i iste ih momacke muke muce. Malo posjede sa nama i samo se ispare. Bas prosli put hoce u Centerpark gdje Rusmirova frindin stazira a i Sumeja bi sa njima al joj nedaju. Rastuzila se ko ista, vidi se na slikama, i jedva ih umolismo da je povedu sa sobom. Ja njene li radosti…
Dzanke ko i u Rogatici, zive bez srkleta i najvise bi volili da im budemo jos blize komsije nego sto zmo bili prije kad su nas dijelile samo basce. Mesa jos uvijek radi svoju vozacku rabotu. Vozi kamion i razvlaci po samoposlugama po istoku Holandije. Niko mi se u zivotu ne obraduje ko on, vise smo nego braca mescin. Vahida jako vrijedna i velika kucenica. Mi stignemo obicno sa kesama bascanskih proizvoda pa maker i iz skrinje sto sam u toku sezone spremo za zimnicu a vratimo se sa jos vecim i punijim kesama. Mesnih proizvoda i dobre garderobe. Garderoba, nesto za nas a nesto da ponesemo i podijelimo siromasnijem narodu po Bosni.
Benjamin i Sumeja su posebna prica i igraju se kao sto bi se igrali i u Gracanici ili na Holucu da nebi kao sto je bilo…
Rucak u Mooku: Rusmir, Sumeja, Esma, Emir, Jasna i Enes
Pogled na Ajnadzica avliju: Rusmir, Sumeja i Emir
Sarajke a ipak Rogaticanke: Esma i Jasna
Branje sampinjona: Sumeja
Branje sampinjona: Esma, Sumeja, Enes i Jasna
Branje sampinjone: Sumeja
Dva Rogaticana – Enes i ja
Strucno objasnjavanje – Esma i Enes
Rucak u Arnhemu – Esma, Mesa i Vahida
Rucak u Arnhemu – Ja, Esma i Mesa
Slika sa ranijih druzenja: Sumeja i Benjamin
Stare komsije – Ja i Mesa
I jarani: Ja i Mesa
I ko braca: Ja i Mesa
Nemogu od smijeha 1: Vahida, Esma i Mesa
Nemogu od smijeha 2: Vahida, Esma i Mesa
Slika za rastanak: Mesa, ja i kese
Samo za raju iz Prodole
Prodola – Pogled od Dumanjica do Hocmera
Prodola – Pogled na Vidovu Goru
Dumanjska Voda – Meho Karaman
Dumanjska Voda – Meho Karaman
