U posjeti Starčićima

Rogatica,14.12.2010 godine

Vec duze vrijeme nije bilo povratnickih prica na nasoj stranici,iz ovih ili onih razloga,bio sam u razmisljanju da su nasi citaoci prezasiceni tim pricama,pa sam napravio pauzu,ali su mi mnogi trazili da nastavim sa serijalom,jer nasi sugradjani zele da vide sve povratnike,da cuju kako oni zive,kako podnose zivotne nedace. Jednostavno zele da vide lijepe krajolike nase Rogatice.Na njihovo zadovoljstvo to sada i cinim i obecavam da ce serijal ici u kontiunitetu i da se nece prekidati.

Utorak je,popodne,hladno ,otprilike minus deset je temperatura,hladan sjeverac nas zdije u lice. Nalazim se u Starcicima, selu koje pripada MZ Kozici. Selo Starcici je udaljeno od Rogatice oko 11 kilometara.

Tisina svuda oko mene, sjeverac zdije u lice, zbilja hladno, ali taj mir koji osjecam, ta zimska idila koja je oko mene,dole u daljini kuca iz koje se dimi iz dimnjaka i taj dim na trenutak mi puni nozdrve, pod nogama skripi snijeg, Jednostavno ova slika, ovaj trenutak me nekako ispunjava i dusa mi kao da prima zdravlje, lakse disem, i tacno osjecam kako mi se mozak opusta i odmara. Dragi Boze, nigdje nije ljepse nego ovdje. Kakve su samo ove ljepote, takav mir, jednostavno nirvana.

Klizavim i ledom poplacanim putem idem u dolinu, uzivajuci u ovim ljepotama, samo najednom tu tisinu prekide lavez pasa,kako cu kasnije saznati to su Fujdo i Doni. Najavljuju dolazak svome gazdi nezvana i ne poznata gosta. Jak glas se prolomi iz doline i psi se ucutase, Bujrum, dobro dosao progovori domacin Hasan Haso Dzananovic.
Upitasmo se tu na avlijskoj kapiji i podjosmo u privremenu kucu kako je moj domacin nazva. Opasan je ovaj vjetar,pozuri u kucu pa cemo razgovarati.U kuci toplo,otvoreno srce i dusa ovoga domacina je nesto sto me je dojmilo.
Hasan Dzananovic je rodjen u Starcicima 1954 godine, Osnovnu skolu je zavrsio u Sljedovicima,bio je zaposlen u Sumarstvu do rata. Sada je penzioner sa najnizom penzijom od 290 KM.

Ozenjen je sa suprugom Hasibom, ima troje djece i unuka Anisa. Ima dvije kcerke i sina, Kcerka Hasena je udata i ona mu je podarila unuka Anisa koji dedi Hasi sve, Kcerka Bejda je nezaposlena i zivi u Sarajevu kao i sin Mevludin koji je takodje u Sarajevu i kako mu rece babo tek je poceo raditi.
Prica nas Haso,kako ga zivot nije mazio i kako ga je naceo,Haso je prezivio mozdani udar i fala Bogu danas se dobro osjeca zahvaljujuci cistom vazduhu i zdravoj okolini u Starcicima. U Starcice se vratio u aprilu 2007 godine,na zapusteno imanje,napravio je privremenu kucu kako rece,stalu u kojoj drzi malo ovaca i koza. Donaciju je dobio od Federalnog Ministarstva za raseljene u visini od 10.000 KM u materijalu, tek toliko da je stvorio samo kostur kuce. Struje jos nema, tezak zivot, teret veliki, sve se vuce na sebi. Veliki doprinos i pomoc je dobio od svoga rodjaka Dzeme Dzananovica i Igbala Herende,kako rece ,ljudi su znali ostaviti svoje poslove da mi pomognu i fala im i da ih dragi Allah nagradi i podari sve najbolje u zivotu, govori ovaj stameni i nepokolebljivi covjek.

Ljudi misle ako dodje zima mnogo je lakse i nema tereta i da se odmara. Nema odmora na selu nikada uvijek se nesto radi i privredjuje. Bilo bi lakse da imamo struju, nastavlja nas sagovornik,ali se nadamo na proljece ako Bog da da i nama dodje struja jer je sigurno da ce doci. Nadjen je donator koji je uplatio elektrifikaciju sela u iznosu od 31.000KM. Valjda ce biti zavrseno sve prije ljeta, najgore je za hranu, mnogo se ljeti baci jer nemamo prilike da se ukljuci frizider. Samim dolaskom struje i selo ce oziviti i bice vise povratnika koji ce zimovati zajedno sa mnom u Starcicima. Osim struje problem mi je i tehnika. Da mi je motokultivator sa prikljuccima rijesio bih mnoge probleme. Sigurno bi se lakse i kvalitetnije zivjelo. Boli me i to sto nikad niko ne dodje da nas upita kako nam je, treba li nam sta, kako zivimo, valjda takav vakat naisao pa niko ni za koga ne brine. Da je vise brige i pomoci ovo selo bi vratilo stari sjaj Ovdje ima dosta kuca koje su pocete da se prave, ljudi od svojih sredstava i to>Nurko Dzananovic, Hadzira Dzananovic, supruga rah,Midhata, Fehim Dzananovic, Avdo Drnda, Asim Dzananovic, Hasnija Drnda,,svi ovi pobrojani traze donaciju, javljaju se na svaki Javni poziv ali bez rezultata.
Dervisa Drnda je imala srece pa je njena kuca rekonstruisana, ali ima ih koji svojim sredstvima prave privremene objekte kao moj brat Mujo Dzananovic, Ramiz Dzananovic,Ragib Dzananovic.Nadam se da ce se i na nas okrenuti zvanicni organi i pomoci da se ostvare zelje mnogih onih koji imaju iskren nijet da se vrate.

Slusao sam pomno ovu ljudinu koja zdravo i iskreno razmislja i kao svaki dobar insan zeli dobro i sanja dan kada ce uci u svoju kucu i sa porodicom zajedno rucati u svojoj kuci, ne samo sa porodicom nego i sa mnogobrojnom rodbinom, prijateljima i komsijama.

Nas dragi domacin ovom prilikom selami i pozdravlja sve Rogaticane i Rogaticanke ma gdje bili sa porukom da nezaborave svoje povratnike.

Komentariši