BIJELASNICI U POHODE

 

Ponedjeljak, Mart 14, 2011 u 7:31 poslije podne

U potrazi za predahom i trenutcima lijepog odmora , moja tri ahbaba Mustafa, i dvojica Hasana, predlozise mi da podjem sa njima u pohode Bijelasnici.Bez razmisljanja dadoh svoj pristanak, te do utancine isplanirasmo i dogovorismo odlazak.Sutredan osvanu lijep i suncan dan, bas onakav kakav smo i prizeljkivali.

Mustafa iz Sarajeva krenu sa Hasanom hadzijom , te usput negdje izmedj Blazuja i Hadzica pokupise i mene , te se uputismo Hasanovoj kuci gdje nas je sa nestrpljenjem ocekivao nas dragi prijatelj inace po struci magistar masinstva Hasan Spahic.Tako se cetvorka prijatelja uputi ka vrhovima Bijelasnice.Vozili smo se uskim makadamskim putem , koji je vise licio na kozju stazu , nego li na put , koji vodi ka ovoj ljepotici.Auto se cimalo poskakivalo, upadalo u koje kakve rupe i prelazilo preko kamenja. Unutrasnjost auta bijase natrpano , nekim predvetima i vrecama , te uzorcima travki razni, pa je svo auto mirisalo na pokoseno sijeno. Vozili smo se cutke, svako od nas je bio zaokupljen svojim mislima. Ponekad bi Mustafa narusio tisinu kasljucajuci. Ponekad bi onako bocnuo nas nekim svojim satiricnim prilogom , na koji bi se mi slatko nasmijali , a onda opet zacutali i nastavili voznju , koja je licila na sve osim na udobno putovanje.

Mujo se nije odvajao od svog fotoaparata , slikao je kroz prozor auta , sve sto bi mu se ucinilo , lijepim za oko. Biljezio je i najmanji detalj ove ljepotice.- Svako od nas je imao nesto u planu.

Mustafa da obidje stecke.

Hasan da pronadje Brekinje.

Hadzija je tragao za travkom , koja se pojavljuje samo na bijelasnici i to u ovo vrijeme godine.

Jedino mene je mucila misao , da ne pokupim koju gljivu otrovnicu, posto sam slab poznavaoc gljiva.

mislio sam u sebi. Bracu samo one gljive koje sam kao djecak brao u sumarcima , u svojim rodnim Kukavicama.

Mujo je palio cigaretu za cigaretom, valjda je na taj nacin hto sakriti neurozu od nas. Uvlacio je duboko dim od cigarete , netrpcuci gledajuci kroz prozor automobila , da mu slucajno sta nebi promaklo. Penjali smo se ka vrhu Bijelasnice, auto je stenjao , pod teretom , netrpanim raznim predmetima, a i mi nismo bas bili lagani. Prolazili smo kroz prekrasne predjele planine, gledajuci cas sumu, cas proplanke na kojima su se vidla stada ovaca.

Mustafa je zadovoljno skljocao aparatom i pregledao svaku sliku , poslije napravljenog snimka.

Vozeci se po veoma losem putu , stigosmo na proplanak , gdje se vidjela jedna cesma.Hadjija zaustavi auto, da malo bolje razgledamo okolinu i protegnemo noge , koje pocese trniti od neudobne voznje.

Cim izdjosmo iz auta i uputismo se ka drvenom koritu , koje je nekad neko davno sagradio te postavio komadic cijevi na izvor sa hladnom i zdravom vodom.

Prema hadzinom kazivanju, tu je nekad davno doselio neki Suljo, te sagradio ovu cesmu, da bi dolje ispod ceste, pokaza nam hadzija rukom sagradio kucu, a onda tu pozvao i ostalu svoju bracu i amidje i onda pocele da nicu kuce i eto nastalo cijelo naselje.

Na ovim prostorima zivot se mijenja vremenom, rece nam hadzija sa osmjehom.

Cijelo to vrijeme Mustafa nije prestao da skljoca svojim fotoaparatom.

Sunce je przilo sve jace i jace, a primicalo se podne. Dvojica Hasana se zgledase, te se pripremise da uzmu avdest i da tu klanjaju podne namaz. Mustafa i ja za to vrijeme , prosetasmo , po poljani.

Slusao sam ne trepnuvsi okom , jedan Muistafin poduzi monolog , o ovom kraju, o ljudima , o zivotu na planini, o izvorima zdrave , vode, o hladnoci i suncu u ovim selima. Slusao i divio se Mustafinom , poznavanju prilika u ovim mjestima. Poznavao je Mujo ljude u dusu, znao je kako ih raspoloziti, znao kako im prici , i na koji nacin sa njima zametnuti razgovor.

sjecam se kao da juce bijase.

kazo mi je.

Slusaj Riki . Ovdje dobrom covjeku su vrata uvjek otvorena, za  hrdjave ljude, vjeruj da ovdje mijesta nema.

Nas razgovor prekidose dvojica Hasana. Pozvase nas da dodjemo do auta.

Vrijeme je, veli Hasan da krenemo.

Imamo mi jos dosta nezavrsenog posla. Rece onako , samo da bi bilo sta kazao. Jer zaista u ovoj prirodnoj ljepoti , suvisno je bilo sta govoriti. Udisao sam cist zrak i molio boga da se sto prije docepam sume i da naberem vrecu gljiva.

Udjosmo cutke u auto , zacu se brujanje motora i polahko krenusmo ka vrhu planine.

Srecom pa voznja ovog puta nebijase puno duga. Mustafa sav srecan jos iz daljine ugledao je proplanak na kom bijahose stecci.

Kud god idete idite sa bismiletom . Izusti Mustafa.

Ostace mi nejasno , zasto je to rekao. Zbog cega li je to izgovorio, pitao sam se u sebi.

Valjda zbog postovanja , prema ovoj ljepotici, prema steccima, prema ljudima, prema hodoljublju, lomio sam se u sebi, razmisljao i sam sebi postavljao pitanja i davo odgovore.

Cim se auto zaustavi iztrca , Mujo iz auta i pohita prema steccima.

Prilazio im je tako obazrivo i pazljivo, zastajao kod svakog stecka, milovao kamen. i kao da je htio sa svakim od stecaka, da nesto promuhabeti, da nesto kaze.

Vadio je aparat slikao , pa onda opet zagledao u stecke.

Posmatrali smo ga cutke .Obisao je svaki stecak , onda pogledao na sat i rekao . Vrijeme je idemo momci dalje.

Bijase mijesec ramazana, pa je Mustafa o svemu vodio racuna.

Znao bi kazati i ovo.

Ni sekundu prije , ni sekundu kasnije, vec tacno u ono dato vrijeme.

Znao sam na sta misli. Htio je da sve obidjemo i da dvojica Hasana stignu kucama na vrijeme , radi iftara.

Krenusmo uskim puteljkom prema sumi, auto je bilo taman toliko da , je obuhvatilo citavu sirinu ceste, ako se to moze nazvati cestom.

Srecom pa voznja nebijase duga, ali sam od treskanja i cimanja imao osjecaj da se mi utroba ispasti iz mene, koliko je ta voznja bila neudobna po tom puteljku.

Zaustavismo se na nekom manjem proplanku. Krenusmo malo dublje u sumu i onda se hadzija naglo zaustavi i cucnu.Nismo u prvi mah znali o cemu se radi, podize se i sa osmijehom rece.

Za nas dvojicu , nema vece srece, nego kad pronadjemo ovu travku.Pazljivo je otkide i pokaza nam je uz objasnjenje koju bolest lijeci. Iduci sumom , naidjosmo i na zrelu Brekinju , te se dadosmo svi u berbu.

Slusao sam pricu i savjete Hasanove, koje nam tada dade , o travkama i ljekovitom bilju.

Pazljivo sam slusao svaklu njegovu rijec, ponekad bacivsi pogled na hadziju i Mustafu , koji su kao dijecacici u skoli slusali Hasanovo izlaganje o lijecenju raznih bolesti ovim biljem.

Nisam mogao da vjerujem svojim usima, koliko samo znanja posjeduje , ovaj zaljubljenik u prirodu i ljekovito bilje. Znao je tacno koja travka, koju bolest lijeci. Govorio i objasnjavao o svakoj ubranoj travci. Svakom cvjeticu na livadi kao da je tepao , kao da je htio neku lijepu rijec da kaze.

Iduci dalje sumom , naidjosmo na jedan brezuljak , a na brezuljku vidjesmo staricu kako napasa svoje stado ovaca. Pozdravismo je i htjedosmo proci , ali iskusno oko novinara i knjizevnijka Smajlovica, primjeti da nana nesto plete neobicno za nase oci. Zastade, pa je seretski zapita.

Jeli nano boga ti koliko ti je godina. Pitao je samo tek tako , da bi zapoceo razgovor.

Mnogo bogami, odgovori nana sa osmjehom.

Akoliko imas ovaca.

Puno veli kratko nana.

A sta to pletes .

Moj sinak ovdje su zime duge i ostre, pa pored dzempera i carapa mome, muzu pletem nakurjak

Shvatismo o cemu se radi , i svi kao po dogovoru prsnusmo u smijeh.

Akoliko si ih do sada isplela.

Pogleda ga nana , pa zamahnu stapom. Mustafa vidjevsi da je djavo odnio salu , poce malo smirenijim tonom , da objasnjava nani.

Znas nano mislio sam jel ti to pletes da prodajes, posto ovdje dolaze mnogi stranci i turisti. Vidjevsi da je uspio da smeksa nanu, prije nego sto mu ona odgovori izvadi aparat i slika zena.

Ne prodajem ja to sinak. To pletem samo jedan i to svom covjeku. Pozdravismo nanu i krenusmo dalje puteljkom , a Mujo zadovoljan sto nije pokupio tojagu po glavi rece.

Ma ovdje bi pletenja nakurjaka bilo unosno zanimanje.

Na ulazu u gusti sumu se razdvojismo i dogovorismo da se tu okupimo, po zavrsetku branja gljiva.

Posao je svak na svoju, stranu. Ja sam isao sve dublje i dublje kroz sumu. Nalazio sam mnoge vrste gljiva, brao sam u vrecu one za koje sam mislio da nisu otrovnice. Kupio sam rujnice, suncanice, vrganj, lisicarke , i malo po malo vreca se je punila , i u trenutku kad sam razmisljo da se vratim ugledah proplanak, a na proplanku starca kako cuva ovce. Odlucih da odem do njega. Pozdravih ga uctivo, upitah nesto bez veze , da bih samo zapoceo razgovor.

onda mi u oci zapade jedan oveci kamen, poput stecka , sto bijase na sred tog proplanka.

Deda sta ovaj kamen prestavlja . Upitah.

E moj sinak , duga je to prica.

Vidis ovo selo , i u selu onu kucu na kraju , pokazuje mi deda stapom kucu koja se lijepoo vidjela iz daljine.

Vidim . Odgovorih.

Eu toj kuci je zivjela djevojka Mevlija. Pa posto su je njeni htijeli udati za bogatog nekog bega iz drugog sela, napravili su svadbu. Posto su svatovi slavili i veselili se u avliji , cekajuci da povedu mladu u svoje selo, ona se iskrade i sa svojim momkom , koji bijase siromah puki, pobjeze prema ovoj sumi. Kako su bijezali, neko od prisutnih ih primjeti i javi ostalim svatovima, te se svatovi dadose u potjeru za bjeguncima. Vidjevsi da nece moci uteci , goniocima, Ibro momak od Mevlije izvadi handzar i zabode ga u srce Mevliji , te onda to uradi i sebi. Padose dva mlada tijela jedno pored drugog tu bas na tom mijestu . Prica se da su tu i zakopani , i da su im mjesto nisana , mjestani postavili tu ogromnu stijenu, zavrsi djeda svoju pricu.

Ponudih ga cigaretom , nerazmisljajuci. Pogleda me ostro starac pa rece . Kako te nije stid , znas li da je ramazan. Izvinuh se dedici i rekoh da sam bolestan i da nepostim ovaj mijesec, slagah starca samo da ga oraspolozim. Smiri se malo djedica pozdravismo se i ja krenuh svojim putem, razmisljajuci kaku sam glupost sa cigarama napravio. A i ako vec dugo vremena nisam puisac , uvjek sa sobom nosim cigarete, da bih po nekom ponudio da zapali. Stigoh na odrediste, gdje su me cekali moji ahbabi. Bili su vec poceli brinuti za mene da nisam zalutao. Sjedosmo u auto i cutke , krenusmo prema Hasnovoj kuci. Cim smo stigli Haso se dade u pripremanje iftara u cem smo mu sve trojica pomagali. Posto zavrsismo sa iftarom krenu smo svak svojoj kuci.

 


Hasan SPAHIC
Mustafa Smajlovic
Hasan

 


Proplanci Bijelasnice, gdje nana napasa svoje stado.

 

 


Stecci na Bijelasnici

 

 


Cesma u Umoljanima

 

 


Ljekovito bilje i gljive

 

 


Prippremenje iftara .

Komentariši