LOVCI I RIBOLOVCI IZ MOG RODNOG KRAJA

Poznato je sirom dunjaluka , da je na Rogatickom kraju od uvjek bilo dobrih i lovaca , a bogami i robolovaca. Jer svaka rijeka , pa i naj manji potocic, bijase bogat plemenitom ribom , a o sumama oko Rogatice suvisno je trositi rijeci. Sume su bile prebogate raznom vrstom divljaci , sto sitnijom , sto krupnijom. Lovci su naravno kroz udruzenja od pamtivjeka vodili racuna o izlovu divljaci, zatim prehrani divljaci u teskim zimskim danima, koje su i te kako znale biti i duge i hladne sa puno snijega.

 

O svemu su lovci vodili racuna, a najvise o cuvanju divljaci od raznih lovokradica, koji su dolazili sa svih strana u ove krajeve , veoma bogate raznom vrstom divljaci.

Cesto bi se znale organizovati i razne srotrske igre . Pa su se lovci natjecali u mnogim disciplinama, pocev od streljastva , pa kuglanja, trcanja, navlacenja konopca, fudbala, odbojke, rukometa i bog ti ga pito cega sve ne.Ipak naj interesantnija disciplina je bila u lovu na divljac, te pripremanju raznih vrsta , jela, sve do pijesme , igre, sale i proglasenja pobjednika u lovackim pricama.

Uvjek bi plinile paznu znatizeljnika , lovacke price o ulovu kapitalaca , te hvalisanje raznih lovaca u umjeci i nacinu lova.Za te prilike bi se odabirali lovci iz drugih udruzenja , da ucestvuju kao sudije , i gosti na tim lovackim okupljanjima. Posto su svi lovci bili vijesti u pricanju prica, sudije nisu bas imale nimalo lagan zadatak . Ali bilo je pravilo, ni po babi ni po stricevima, vec onako ko zasluzuje , neka i odnese nagradu.
Jedne veceri u kafanu, gdje su se skupljali lovci, radi raznih dogovora, navrati i lovac Juso , koji je vazio za jednog od boljih i vjestijih lovaca u selu. Ljudi su ga postovali , jer je bio i kao covjek i kao lovac dobar i covjek i drug i domacin. Tako sjedevsi za hastalom sa ahbabima i ispijajuci cokaljcice , jedan za drugim, juso pozeli da otvori svoju dusu i isprica prijateljima pricu, koja mu se nedavno dogodila u lovu.

Helem pozvao Juso jednog svog poznanika po imenu Hamza u goste kod njega i da ga usput odvede i uputi u lovacke vjestine, posto je Hamza od malih nogu , mastao da postane lovac. I pozeli bas da ga Juso poduci toj vjestini, a gdje bi i pronaso boljeg ucitelja od Juse, bar se tako govorilo po selu.

I krenuse dava ahbaba u lov kroz sumicu, Juso stavio na rame pusku, a Hamzi na ledja postavio ranac, a u rancu, malo , rakije, hrane, vode i obavezna prva pomoc u sllucaju nedaj boze neceg da se desi. Setali tako sumom, i razgledali sve prirodne ljepote , koja suma moze da pruzi covjeku . prolazeci tako pokrej nekog sumerka Juso zacu da nesto zasuska, te brzze bolje skide pusku sa ramaena, nanisani i opali u pravcu odakle je cuo da je sustanje dolazilo. Ali cim puska opali zacu se i necije vristanje, te se Juso brze bolje dade u bijeg , preko sume, ostavljajuci jarana Hamzu, da se snalazi kako sam zna i umije.

Hamza sav u cudu, pogleda za Jusom koji bijase vec zamakao, pa cuje zapomaganje i odluci da vidi o cemu se radi i ako bude potrebno da pomogne , osobi koja je zapomagala. Potrca koliko su ga noge nosile i dotrca do zbunje. Pred zbunjem stade kao ukopan, vidjevsi zenu , sa zadignutom suknjom, i gacicama spalim do zemlje , kako se drzi ruklama za debelo meso iz koga je curila krv i pomaze.
Kad ugleda Hamzu zena poce jos jace da vristi , ali nemade kud , Hamza pridje odmace zenine ruke, izvadi iz ranaca cuturu sa rakijom, sapra malo ranu, pa onda poucen iskustvom iz vojske, da nigdje ne ide , bez igle, konca, ogledala i maramice, izvadi i iglu i poce sa njom da vadi sitni djelic sacme , koja se bijase zabola u zenino debelo meso. Kako se Hamza mucio da izvadi sacmu, zena je sve vise i vise pomagala i kukala. Cuvsi da neko vristi, komsije iz obliznjih kuca , pokraj sumerka, potrcase da vide o cemu se radi.

I taman sto stigose do sumerka ugledase golu zenu i Hamzu kako je drzi za nezgodno mijesto. Ne pitajuci nista pocese iz sve snage , da tuku i udaraju Hamzu svuda po tijelu, motkama, rukama, nogama , miosleci da je po srijedi siledjija. Uzalud je zena pokusavala da zaustavi razjarene komsije , ali bez uspijeha. I kad su se ovi po prilicno zamorili tukuci Hamzu , povedose zenu kuci, a ostavljajuci Hamzu svega u modricama i isprebijanog na sred sumerka. Tako da mu nikad vise nije ni na um palo da ode u lov, a kamoli da postane lovac.
Tako da se Juso hvalio komsijama da je na racun te istinite price o Hamzi i toj zeni odnio i prvu nagradu u nekom drugom kraju na natjecanju za najbolju lovacku pricu . A otud i nastade ona stara. dok se jednom ne smrkne ni drugom ne osvane.
Svako okupljanje i druzenje lovaca bilo je dogadjaj za sve mijestane, jer bi se tada svi oupili , bilo bi tu igara , pijesme , druzenja , a najvise su se radovali konobari i zadovoljno trljali ruke, jer znali su da ce biti , posla, , a da ce i baksis biti puno veci , nego obicno sto biva.

Medju lovcima je bilo dosta dobrih , pijevaca i sviraca , pa se takva druzenja znala otegnuti do duboko u noc i da veselju nije bilo kraja.
Ljude raznih profesija i zanimanja povezivala, je ljubav, prema , lovu, prema ocuvanju okolisa i zastiti prirodnih dobara. Ali na vecerima lovackim svako od lovaca je htio da pokaze sta vise zna i iz drugih oblasti , a posebno iz lovackih vjestina, te u pripremanju jela sa rostilja i drugih lovackih djakonija.

 

Sa nestrpljenjem se ocekivao Utorak, dan kad su trebale da se odrze lovacke igre, pa se za tu priliku. pozvalo mnogo, prijatelja, rodbine, komsija, poznanika da uvelicaju ovu lovacku proslavu, bilo je sve isplanirano do u tancine i sve organizovano na najbolji moguci nacin.
Tog Utorka pristigose mnogobrojni lovci sa svih strana, i podjelise se u vise grupa, pa svaka grupa krenu u svom pravcu sume, nebili sto vise divljaci ulovili i tako ponjeli laskavu titulu najboljeg lovca za tu godinu.
Sati su munjevito prolazili i grupa po grupa lovaca se vracala , ia lova, ali nemogase se bas puno pohvaliti nekim velikim uspijehom, uglavnom bilo je onih koji su ulovili zeca ili prepelicu, a bilo je i onih koje je lovacka sreca taj dan napustila.

Posto pristize i posljednja grupa , koju je predvodio lovac Mujo , poznatiji, kao super lovac, jer kad god bi otisao u lov , vratio bi se sa dva zeca. Jednog je nosio u rancu , a onog veceg da bi drugi mjestani vidjeli , uvjek bi nosio u rukama. Tako je bilo i ovog puta. Oci svih lovaca bijahose uprte u Muju i njegove zeceve, ljudi su medju sobom komentarisali, ali sta je tu je , vec se znao pobjednik, i lovci u naprijed pocese Muju cestitati na pobjedi i lovackoj sreci i umjecu.

Mujo sav srecan spusti ranac pokraj ranceva ostalih lovaca, te sjede za sto i naruci cokalj rakije. I dok su svi lovci zadovoljno prepricavali dogodovstine, mali Nuno udje sa loptom u kafanu , i poce se igrati izmedju stolova , za kojima su lovci sjedili. U jednom trenutku lopta se doktrlja do stola za kojim je sjedio lovac po imenu Hamid , a on danas bas nije imao , neke srece u lovu, a jos gore ga mucilo sto su ga lovci zadirkivali da od zene nesmije popiti ni cokalj rakije . Hamid vidjevsi loptu onako ljut , sutira je i ona se zabi medju lovacke ranceve. Mali Nuno otrca po loptu, i toek sto je uze , za oko mu zapade ranac iz kog su virile zecije noge. Poce polako da zagleda ranac, pa onda poce da dodiruje nozice od zeca .
U jednom trenutku djete povuce nozice i gle cuda , umjesto zeca , u rukama djeteta nadjose se samo noge od zece. Vidjevsi ovo lovci pocese , da vicu i galame na Muju, koji se crvenio , i ruzio malog Nunu, kako nije lijepo da djeca diraju po tudjim stvarima.
Uvidjevsi da je ucinio prevaru i da od nagrade nece biri nista, Mujo sav postidjen priznade kolegama , da je vise navrata stavljao ove zecije noge, kad nebi nista ulovio, ili kada bi ulovio jednog zece, da se uvjek misli da je ulovio dva.

Ipak na vecernjoj dodjeli nagrada , Mujo dobi prvu nagradu za visegodisnje varanje prijatelja , jer i to je spadalo kao lovacka vijestina. Ali i kanu , da po povratku kuci u prisustvu trojice prijatelja ima sve do kuce da zkakuce kao zec.

Bilo kako bilo ostace upamceno , da je Mujo dobio nagradu. Ali i nadimak zecija nogica.

Komentariši