Žrtve agresije na BiH sa opštine Rogatica

Danas sam dobio podatke od nase Maide Curevac za zrtve agresije na BiH sa opstine Rogatica. Slike  zrtava sa podacima o mjestu i nacinu pogibije je upravo ono sto nam treba kako bi upotpunili nasu evidenciju o zrtvama. Maida nam je poslala podatke za rahmetli supruga , djevera i oca. Svakako treba napomenuti da je Maida veoma vrijedno radila na evidentiranju svih podataka o stradalim u selu Kozadre, Rakitnica a i na opstini Rogatica. Sve te podatke je dostavila na rogatica.com na cemu joj se zahvaljujemo jer ce nam ti podaci biti dragocjeni za dopunjavanje naseg spiska.  Nadam se da ce ovo biti lijep primjer da se stimulisu i ostali koji imaju bilo kakve podatke i slike zrtava koje se nalaze na nasem spisku.

Od sada cemo praktikovati da podatke koje dobijemo objavimo i na nasoj naslovnoj stranici.

 

 

 

 

 

 

 Emir Avdije Ćurevac, iz svog podstanarskog stana u Podhridu istjeran je u maju 1992 godine   granatom, koja je pala u njegovu kuhinju, dok se u njoj nalazila njegova supruga Maida u devetom mjesecu trudnoće, zajedno sa doktoricom Arminom- komšinicom . Na svu sreću nijedna nije ranjena, dok se sav prozor srušio, a viseća kuhinja vrata na kupatilu i kuhinji sva isprobijana gelerima. Emir i sve komšije su se tad od granata sakrile kod prve komšinice  Mule Tantule u podrum. Kad je pao prvi mrak otišli su svi u zgrade  na Trgu u Rogatici, kao sigurnijem mjestu od granata od podruma kuća. Tu se Emirova supruga porodila 02.06.1992. Nakon intenzivnog srpskog granatiranja i tog područja Emir se sa 18-todnevnom kćerkom, suprugom i velikim brojem sugrađana 19tog na 20ti juni uputio preko Ljuna punici u selo Kozadre. Tu ostaje do 02.08.1992. godine, kada snažno aljtiljrijom, a zatim pješadijom srpski zlikovci napadaju i pale cjelokupno selo Kozadre. Emir uspijeva sa bebom, suprugom i punicom izbjeći u Bare kod Prače. Prilikom akcije oslobađanja dijela rogatičke teritorije, gine u mjestu Vražalice 06.09.1992. godine.  Dan poslije je sahranjen na groblju Bare.

 

 

 

Senad Avdije Ćurevac zarobljen je 08.06.1992. godine zajedno sa svojom majkom Hajrom Ćurevac i grupom komšija u podrumu zgrade u ulici Maršala Tita blok broj 6.  gdje su se skrivali od  srpskog granatiranja. Po kazivanju Džemke Džaferović, supruge, takođe, zarobljenog Enesa Džaferovića njihovo  zarobljavanje su izvršili Slavko i Danko Nerić i Mišo Bojović kojeg je poznala i molila da joj ne odvajaju supruga od nje i djece. Međutim, oni su odvojili muškarce, među kojima i Senada na jednu stranu a, žene i djecu na drugu stranu. Senad i ostali muškarci su  kasnije  pronađeni  i ekshumirani u zajedničkoj jami- masovnoj grobnici  pored potoka u obližnjem selu Seljanima. Senad  i Enes Džaferović su sahranjeni na Sedreniku u Sarajevu. Senadova i Enesova majka su plačuči posmatrale zarobljavanje i vezanje vlastitih sinova. Nakon toga su teško oboljele.

 

 

 

 

 

Vražalica Osmana Amir, nestao nekoliko dana prije napada na selo Rakitnica. Po kazivanjima njegove sestre Haše sa kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, Amir je, kao i mnogo puta prije, otišao u pravcu srpskog sela Jasik i Bereg, rodnom mjestu srpskog generala Pandurevića, da savije stoku. Stoka je te večeri sama došla kući ali Amira nije bilo. Amirov nestanak je bio prvi znak da je otpočeo napad na selo Rakitnica.  U istom pravcu je otišla jedna grupa njegovih komšija sa zaprežnim volovskim kolima da dotjeraju sijeno sa sela Vjetarnik koje graniči sa selima Jasik i Bereg. Takođe se ni oni nisu vratili, vratili su se samo sami volovi sa zaprežnim kolima. Prema riječima Suade Pašić, sve mještane sela Rakitnica je uhvatila strahovita jeza i panika. Nakon dva-tri dana, tj. 01.08.1992., Srbi naoružani do zuba ulaze iz pravca Pandurevićevog sela Jasik u Rakitnicu. Primjetivši oklopna vozila neki stanovnici su uspjeli pobjeći a neki su nađeni pobijeni po putu. Taj dan svo selo je spaljeno do temelja. Pored silnih nastojanja porodice, Amirovi posmrtni ostaci do danas (27.08.2011.) nisu pronađeni.

 

 

Mezari  rahmetli Senada Curevca i Enesa Dzaferovica na Ravnim Bakijama.

Komentariši