Sedamdeset i neke u Žepu, u moju školu, došao savjetnik. Vanredno stanje. Sve pod konac. Uštirkani momčić, sa oštrim autoritetom kao i linija od pegle na novim pantalonama. Ništa viška, ništa manjka. Na kraju, za pohvalu, nam je recitovao pjesmicu i naredio da je naučimo, te kada drugi put dođe da mi njemu recitujemo.
FEHIM – UČITELJ IZ DVA VIJEKA
Autor: Seid Zimić
Sedamdeset i neke u Žepu, u moju školu, došao savjetnik. Vanredno stanje. Sve pod konac. Uštirkani momčić, sa oštrim autoritetom kao i linija od pegle na novim pantalonama. Ništa viška, ništa manjka. Na kraju, za pohvalu, nam je recitovao pjesmicu i naredio da je naučimo, te kada drugi put dođe da mi njemu recitujemo.
Bio je to Fehim Baraković. Kao savjetnik za nastavu pokrivao je tzv. goraždansku regiju. Sa profesijom, koju je volio, započeo je oko 1957. godine na Pokriveniku (Rogatica). Nauka i čudna sudbina ga odvedoše u Visoko.
Nakon nekoliko decenija opet smo se sreli. U Visokom. I dalje zanimljiv – prepričao mi je neke svoje doživljaje sa istoka. S puno emocija. Uvijek su mi bila izazovna njegova krupna slova sa puno geometrije. Učo iz naroda, neumoran, insan sa vrlo zanimljivim idejama i dosjetkama. Na ulici zaustavi grupicu dječurlije i nakon njegove jednočinke svi zadovoljni. Društveno-koristan, sport je kovao u zvijezde. Fehimova pedagogija se pisala velikim P. Eto, ode učo koji je znao pjesmice drevne.
Vješto pohvaliti i mehko kritikovati.
P:S: Na fotografiji je r. Fehim Baraković sa svojim učenicima na Pokriveniku 1957.