MEKTEB
Zgrada odmah pored džamije napravljena i useljena 1933. godine. U prizemlju se nalazila velika učionica sa normalnim školskim klupama, velikom školskom tablom na nogarama i kancelarija za hodžu. Na spratu je bio četverosoban stan za hodžu u kojem smo mi stanovali. To je bio divan stan koji je imao na verandi čak i wc. U vrijeme ramazana otac je vodio računa o vaktiji i iz našeg stana mahanjem barjaka davan je signal kad će pući top – prangija. Mi djeca smo se otimali ko će mahnuti barjakom. Prangija se nalazila na jednom uzvišenju koje se dobro vidjelo iz stana (ne sjećam se kako se zove). Ovdje sam završio mekteb koji je trajao dvije godine. Na kraju druge godine otac mi je kupio kuran i napisao posvetu “Mom sinu Munibu za poklonjenu prvu hatmu“. Na nesreću Kuran je stradao u ovom posljednjem ratu.
VODA PRED DŽAMIJOM
I ta poznata žepska voda sa šest česama, betonskim koritima, posebnim mjestom za pranje veša koje je bilo ograđeno visokom tarabom, kosim betonskim pločama gdje su žene pratljačama udarale po prljavom vešu. U tom ograđenom prostoru je bila i jedna parionica, zatim postavljeni štrikovi za cijeđenje i sušenje. Ispod tog ograđenog prostora nalazilo se šest wc kabina, tri za muškarce i tri za žene. U nivou otvora WC bilo je postavljeno otvoreno drveno koritašce kojim je tekla čista voda tako da se moglo i oprati.
Voda je sagrađena tridesetih godina. Otac je vodio ove poslove.
NASTAVIĆE SE