NUDŽEJMA HALILOVIĆ – VOLODER
(9.2.1995. – 25.11.2020.)
danas je tačno pet godine otkako si, Allah najbolje zna, preselila za tebe na Bolji svijet i riješila se dunjalučkih briga. Za nas je to dugo, predugo i puno nam svima fališ, a posebno svome sinu, a našem unuku Hamzi, koji te puno voli, spominje i ljubi tvoje slike. On je sada veliki momak, ozbiljan i marljiv je u Školi i mektebu. Najviše voli svoga brata Zejda i ne voli da ga iko drugi voli i da se igra sa sanjim. Voli prirodu, kao što si i ti voljela i zato ga babo vodi na mjesta gdje ste zajedno išli. Najviše voli nenine palačinke i donere i neki dan je rekao „seki Sari“: „Kako mi je lijep ovaj doner, žao mi ga pojesti!“
Često obilazimo tvoj kabur, selamimo te, učimo dove, uređujemo kabur, kosimo i šišamo travu.
Sanjamo te svi, a najčešće tvoja majka i tvoj sin Hamza i snovi su uvijek lijepi i jasni.
Allah te počastio deredžom šehida, ljepotama u Berzahu, sigurnošću u hladu Arša na Kijametu i uživanjima u Firdevsu! I sve nas sastavio sa tobom!
Amin! Amin!
Tvoji mama i babo