Danas, 28. avgusta, obilježava se 31. godišnjica zločina na sarajevskoj pijaci Markale, kada su ubijena 43 civila – među kojima troje djece – a 84 osobe su ranjene. Tog dana je, od minobacačke granate ispaljene s položaja takozvane vojske RS, Amerisa Omanović sa 16 godina izgubila nogu – što je trajno obilježilo njen život.
Omanović se tokom gostovanja u „Avazovom intervjuu“ prisjetila užasa koji je doživjela tog dana.
- To su neke scene koje su duboko urezane u sjećanje. Sigurno su one promijenile psihu i puno toga u životima nas. Nikada nećemo zaboraviti momenat naših ranjavanja. Ja sam imala sasvim druge planove za budućnost i život, ali kada se desio invaliditet, moj život je otišao u potpuno drugačijem pravcu – kazala je.
Pamti scene
Istakla je kako scene od tog dana i sve što je vidjela i osjetila nikada ne može zaboraviti.
- Bila sam jako blizu pada granate i mene ta detonacija nije bacila, nego me zalijepila za zid Tržnice. Ja bukvalno stojim jednom nogom naslonjena na zid Tržnice. I kada se dizala prva prašina, vidjela sam trup čovjeka bez glave i bez nogu. Sama sebi sam rekla da moram na padnem na tog čovjeka jer on je već mrtav. I ja sam se bukvalno bacila na taj trup čovjeka, ali njegovo srce je još uvijek kucalo. Nevjerovatno, nikada neću to zaboraviti – kazala je kroz suze.
Ispričala je kako su svi trčali da pomognu živima, te da su ubacivali ljude u auta. Nju su, kako kaže, ubacili u neki kedi. Vidjela je da joj je geler raskomadao nogu. Taj put od Markala do Kliničkog je bio najduže putovanje u njenom životu. Osjetila je, kaže, svaku rupu, sve ju je boljelo.
Spašavanje noge i života
Bila je u šoku, ali ipak dovoljno prisebna da od medicinskog osoblja traži zavoje kako bi stegnula nogu i spriječila gubljenje krvi.
Na ortopediji se zadesio doktor Ismet Gavrankapetanović, koji joj je spasio život.
- Trudio se ako je noga otkinuta do pola da ne amputira sve, da pokuša nešto spasiti. Tako je bilo kod mene. Odmah su tražili visoku amputaciju, ali on je rekao da stanu, da slikaju, jer je kost možda zdrava. Tako mi je sačuvao nogu da ne bude amputacija do kuka nego ispod koljena.
Ispričala je kako je imala psihički teške momente kada je mjesecima plakala i pitala se zašto se to baš njoj desilo