POVRATNICI: Ne boje se rada, ali im fali mehanizacija

Prije pet godina Nezim Omerović sa suprugom Ševalom i djecom Muneverom, Maidom, Ibrahimom, Almasom, Eminom, Osmanom, Nerminom i Aminom vratio se u rogatičko selo Kozići. Desetočlana porodica živi od oko 170 KM dječijeg doplatka. Ipak, neobjašnjivom spretnošću i snalažljivošću u preživljavanju, Nezim hrani brojne ukućane, školuje djecu, a u toku je izgradnja i nove štale na njegovom imanju.


POVRATNICI: Ne boje se rada, ali im fali mehanizacija

Baveći se poljoprivredom, Nezim Omerović hrani i školuje osmero djece i suprugu…

 

Prije pet godina Nezim Omerović sa suprugom Ševalom i djecom Muneverom, Maidom, Ibrahimom, Almasom, Eminom, Osmanom, Nerminom i Aminom vratio se u rogatičko selo Kozići. Desetočlana porodica živi od oko 170 KM dječijeg doplatka. Ipak, neobjašnjivom spretnošću i snalažljivošću u preživljavanju, Nezim hrani brojne ukućane, školuje djecu, a u toku je izgradnja i nove štale na njegovom imanju.


– Bavim se poljoprivredom, imam ovce i kravu. Trebala bi mi još jedna, dvije krave. Imam motokultivator, ali bez traktora je ovdje teško – kaže Nezim.

Odmara kad spava

Najstarije dijete završilo je srednju školu, ostali se školuju u Sarajevu, dok najmlađe ima šest godina.

U susjednoj Čadovini, gdje je prije rata živjelo dvadesetak, a do danas se vratilo šest bošnjačkih porodica, Azem Dženanović svaki dan provodi radeći. “World Vision” mu je obnovio kuću, općina Rogatica donirala krov za štalu, ali briga o stotinu ovaca, dvije krave, voćnjaku sa 200 stabala šljiva zahtijeva puno radno vrijeme.

– Dan prolazi u radu. Odmaram jedino kad spavam. Ujutro se pusti mal, čuvam ga, a po cijeli dan ima se šta raditi. Vrlo je teško, ali nekako se živi. Pomoglo bi mi kada bi mi dali multikultivator – kaže bivši radnik “Energoinvesta”.

Šest godina u kontejneru

U istom selu je i Halima Ajanović, koja je šest godina u kontejneru čekala obnovu kuće.

– Svašta sam predeverala i oboljela sam, dvaput operisana, pa sada zimi moram biti u Sarajevu, a ljeti sam ovdje da bih nešta ostvarila i da čuvam ovo što imam. I kad nije bilo kuće po čitavo ljeto sam krčila. Kiša, vjetar, sve sam to predeverala. Hoću da imam svoj kutak, dok sam živa da sam u svome, da sam rahat – ističe Halima.

Apel rukovodstvu

U mjesnoj zajednici Kozići trenutno živi oko 60 povratničkih porodica, odlučnih da opstanu na svojoj djedovini.

– Apelovao bih i molio rukovodstva, i jedna, i druga, i treća da pomognu ljudima kako bi opstali. Najveći problemi su nedostatak mehanizacije i stoke – kaže predsjednik MZ Milan Kozić.

Puno je obaveza

– Imamo oko 150 ovaca, kravu i oko 200 dunuma zemlje. Puno je obaveza. Posao bi nam olakšao bar motokultivator, kosilica… Predavali smo zahtjeve, ali još nikad ništa – kaže Adila Herenda iz Šljedovića.  
avaz, 27.05.2008

Komentariši