Blizu 25.000 žena, djece i starijih osoba nasilno su deportovani, što predstavlja najveći čin ratnog zločina u Europi od Drugog svjetskog rata.
Zbog toga, Europski Parlament je smatrao da je institucionaliziranje 11. jula kao dan sjećanja najbolji način da se iskaže poštovanje prema žrtvama srebreničkog genocida.
Otuda je Europski Parlament sa većinom od 565 glasova usvojio rezoluciju 15. januara, 2009. god. o Srebrenici kojom se poziva na sjećanje i poštivanje žrtava zločina; kojom se izražava sućut i solidarnost sa porodicama žrtava, od kojih veliki broj još živi u neizvjesnosti u vezi sa sudbinom njihovih rođaka; kojom se ukazuje da se ovaj neprestani bol uvećava neuspjehom da se odgovorni za zločine privedu pravdi.
Na desetoj redovnoj sjednici od 06. 07. 1430/29. 06. 2009. god. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donio je odluku da reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić objavi Europsku hutbu na bosanskom, arapskom, turskom, engleskom, njemačkom i francuskom jeziku povodom 11. jula, 2009. god. a na osnovu rezolucije Europskog Parlamenta od 15. januara, 2009. god., kojom se 11. juli proglašava Europskim danom sjećanja na srebrenički genocid. Predviđeno je da Europsku hutbu reisu-l-uleme hatibi pročitaju u petak 10. jula na džuma-namazu u džamijama u Evropi i šire, a u subotu 11. jula predviđeno je da se muslimani pridruže, u vrijeme podne-namaza, dženazi-namazu u Potočarima sa dovom (molitvom) da se više nikada i nikome ne ponovi genocid.
_____________________________________
BOSANSKA
EUROPSKA HUTBA
REISU-L-ULME DR. MUSTAFE CERIĆA
Povodom 11. jula, 2009.
Dan sjećanja Europske Unije na srebrenički genocid
إنّ الحمد لله، نحمده ونستعينه ونستغفره، ونعوذ بالله من شرور أنفسنا، ومن سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، ومن يضلل فلا هادي له، وأشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له، وأشهد أنّ محمّداً عبده ورسوله. قال الله تعالي في القران الحكيم: رَبَّنَا وَآتِنَا مَا وَعَدتَّنَا عَلَى رُسُلِكَ وَلاَ تُخْزِنَا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّكَ لاَ تُخْلِفُ الْمِيعَادَ. فَاسْتَجَابَ لَهُمْ رَبُّهُمْ أَنِّي لاَ أُضِيعُ عَمَلَ عَامِلٍ مِّنكُم مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى بَعْضُكُم مِّن بَعْضٍ فَالَّذِينَ هَاجَرُواْ وَأُخْرِجُواْ مِن دِيَارِهِمْ وَأُوذُواْ فِي سَبِيلِي وَقَاتَلُواْ وَقُتِلُواْ لأُكَفِّرَنَّ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَلأُدْخِلَنَّهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ ثَوَابًا مِّن عِندِ اللّهِ وَاللّهُ عِندَهُ حُسْنُ الثَّوَابِ ـ صدق الله العظيم.
|
Draga braćo i sestre, Dolazak islama u Europu je prirodna stvar kao što je i dolazak judaizma i kršćanstva. Nijedan vjerovjesnik Božji nije porijeklom iz Europe. Prema tome, nijedna vjera u Europi nema pravo prvenstva na temelju geografije. Sve tri ibrahimovske tradicije – judaizam, kršćanstvo i islam pripadaju Europi pa stoga Europa ima pravo, odnosno obavezu da ih tretira kao svoje. Islam je došao u Europu kroz dvoja vrata: kroz vrata iberijskog poluotoka u osmom stoljeću i balkanskog poluotoka u četrnaestom stoljeću. Osam stoljeća islamskog prisustva u Andaluziji, Španiji, proizvelo je jedinstvnu tradiciju međureligijske i međukulturne tolerancije kao i akademsku slobodu koja je uveliko pomogla Europi na njezinom putu ka humanizmu i renesansi. Nažalost, ideja andaluzijske tolerancije nije preživjela europsku povijest. Allahovom milošću, islam je preživio na balkanskom poluotoku unatoč teškoćama kojima su muslimani bili izloženi tokom zadnjeg stoljeća od kojih je najbrutalniji bio genocid u julu 1995. god. u bosanskom gradu Srebrenica, koji je u to vrijeme bio zaštićena zona shodno rezoluciji Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Nacija. Za nekoliko dana brutalnog napada više od 8.000 muslimana – starijih osoba i dječaka, koji su tražili spas u oblasti pod kontrolom Zaštitnih Snaga Ujedinjnih Nacija (UNPROFOR), masovno su poubijale srpske vojne snage pod komandom generala Ratka Mladića te paravojnih jedinica, uključujući i srbijanske neregularne policijske jedinice koje su prešle na bosansku teritoriju iz Srbije. Blizu 25.000 žena, djece i starijih osoba nasilno su deportovani, što predstavlja najveći čin ratnog zločina u Europi od Drugog svjetskog rata. Zbog toga, Europski Parlament je smatrao da je institucionaliziranje 11. jula kao dan sjećanja najbolji način da se iskaže poštovanje prema žrtvama srebreničkog genocida. Otuda je Europski Parlament sa većinom od 565 glasova usvojio rezoluciju 15. januara, 2009. god. o Srebrenici kojom se poziva na sjećanje i poštivanje žrtava zločina; kojom se izražava sućut i solidarnost sa porodicama žrtava, od kojih veliki broj još živi u neizvjesnosti u vezi sa sudbinom njihovih rođaka; kojom se ukazuje da se ovaj neprestani bol uvećava neuspjehom da se odgovorni za zločine privedu pravdi. Također, Europski Parlament poziva Europsko Vijeće i Europsku Komisiju da na odgovarajući način obilježi godišnjicu srebreničko-potočarskog genocida tako što će podržati rezoluciju Europskog Parlamenta da se 11. juli proglasi danom sjećanja na srebrenički genocid u svim državama članicama Europske Unije, kao i da se pozovu sve države zapadnog Balkana da urade isto. Žrtve srebreničkog genocida su svjesne da se prošlost ne može promijeniti, ali cijene što im se priznaje bol i patnja od strane Europske Unije kao znak da se genocid neće više ponoviti nigdje i nikome.
Ne samo muslimani u Europi, već svi ljudi dobre volje cijene što životi nevinih bosanskih dječaka nisu zaboravljeni i nisu pali uzalud. To je upravo ono što nam Kur’an Časni preporučuje da kažemo: Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po vjerovjesnicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoj obećanje ispuniti. I Gospodar njihov im se odazva: – Nijednom trudniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko rđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša (Kur’an, 3: 194-195).
To je upravo naša namjera – da pozovemo sve džamije u Europi, kao i sve ljude dobre volje da se pridruže našoj dovi (molitvi) na dan 11. jula u podnevsko vrijeme kada ćemo u Potočarima dženazu-namaz klanjati i pokopati, nažalost samo dijelove posmrtnih ostataka, stotine nevinih muslimanskih dječaka i starijih osoba. O čovječe, ko god da si i ma gdje da si – sjeti se Stvoritelja koji nas je sve stvorio od jednog muškarca i jedne žene tako da možemo svi iskreno učiti ovu dovu (molitvu):
Gospodaru naš, ne dopusti da nas zavara uspjeh niti poraz baci u očaj. Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje koje predhodi uspjehu.
Gospodaru naš, nauči nas da je tolerancija najveći stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti.
Gospodaru naš, ako nam uzmeš imetak, ostavi nam nadu. Ako nam ne podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladam poraz, a kada nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere.
Gospodaru naš, kada se ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja, a kada se ljudi o nama ogriješe, podari nam snagu oprosta.
Gospodaru naš, ako mi zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas!
Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin!
أَللّهُمَّ ِالْيكَ نَشْكُو ضَعُفَ قُوَّتنَِا، وَقِلَّةَ حِيلَتِنَا، وَهَوَانِنَا عَلَي الناَّسِ، ياَ اَرْحَمَ الرَّحِميِنَ. أَنْتَ رَبُّ الْمُسْتَضْعَفِينَ، وَأَنْتَ رَبُّنَا. إِليَ مَنْ تَكِلْناَ؟ إِليَ بَعيِدٍ يَتَجَهَّمُناَ؟ أَمْ إِليَ عَدُوٍّ مَلَكْتَهُ أَمْرَنَا؟ إِنْ لَمْ يَكُنْ بِكَ عَلَيْنَا غَضَبٌ فَلاَ نُبَاليِ، بَلاَ عَافِيَتُكَ هِيَ أَوْسَعُ لَنَا. نَعُوذُ بِنُورِوَجْهِكَ الَّذيِ أَشْرَقَتْ لَهُ الظُّلُمَاتُ، صَلُحَ عَلَيْهِ أَمْرُ الدُّنْيَا وَالآخِرَةِ مِنْ أَنْ تَنْزِلَ بِنَا غَضَبُكَ، أَوْ يَحِلَّ عَلَيْنَا سَخَطُكَ. لَكَ العُتْبَي حَتيَّ تَرْضَي, وَلاَ حَوْلَ وَ لاَ قُوَّةَ إِلاَّ بِكَ.
|