Bijase uoci 29. Novembra 80 i neke. U saobracajnoj kontroli moj kum i Mujo. Sretosmo se kod kina i pozvase me da idemo obici relaciju koju su oni odrzavali pa poslije da sjedemo. Pravac Sokolac jer su oni obilazili i taj dio po pitanju saobracaja. Policija ko policija, znali su sve dje je dobro za sjesti. Svratismo kod Kezuna na Sokolac.
Pozna ih raja, zovu pice meze, mi se ne mislimo dugo baviti i odbijamo te silne mezetluke. Popismo po 2-3 pica i nazad za Rogaticu. Vec smo se dogovorili za sjedaljku, obici jos do Ustiprace i pravac kod Tolje u Vilu 1 0 2.
Snijeg je pado i vec se poceo fatati po cesti. Vozi Dajdza polahko, pricamo i smijemo se. Pozivaju oni putare gdje treba bacati so da bi ucesnici u saobracaju bili bezbjedniji.
Prodjosmo kroz Rogaticu i idemo prema Ustipraci. Snijeg ne prestaje padati i vec ga ima 5-6 cm na putu. Izlazeci iz jedne krivine odjednom kamen poveci na putu. Dajdza trznu volanom i auto poce plesati po putu. Vidim sa zadnjeg sjedista da idemo pravac u rijeku Pracu. Cuh kuma kako rece “PAZI!!!!” i tu je kraj mog sjecanja.
Ponovo cujem kuma kako doziva Dajdza, Irfo jeli vam sta bilo. Digoh se sa sjedista vidim Dajdza onako naslonjen na volan ko u besvjesnom stanju, a kuma nidje. Trznem Dajdzu za rame i on dize glavu, i opet moj kum doziva “Jeste li zivi, jeli vam sta bilo”. U tom trenu vidjoh da su vrata suvozaca otvorena i da mi nema kuma. Poceh ga dozivati dok se on ne pojavi kod auta. Podjoh da izadjem ne znajuci ni sta bi ni dje smo. Uprti me kum na ledja i iznese na obalu pa se vrati po Dajdzu.
Tek tad vidim da smo skoro na drugoj strani Prace. Pa otkud ti vani, pitam mok kuma, a on mokar do gole koze. Pa ispo iz auta i ponijela me rijeka, kaze on. Tek gledajuci u auto koje je bilo u rijeci shvatih da smo se prevrnuli.
E takav nam bi 29 Novembar osamdeset i neke.
Dragog Allaha molim da dusu mog prijatelja Muje uvede u Dzennetske ljepote. Neka ti je vjecni rahmet dusi ne zaboravljeni prijatelju.
