Hakija Muftić – intervju za rogatica.com
Fragmenti života, bogato novinarsko iskustvo pisca, ljubav prema porodici te velika želja da se otrgne od zaborava i sačuva sve što je vezano za porodicu Muftić i Rogaticu, bila je glavna pokretačka snaga pisca da krene ka realizaciji ovog, moram priznati, kapitalnog djela.
Ono što je bitno za sve Rogatičane je i to, da je pisac, pored opisa i priča iz svoje porodice, obuhvatio i veoma širok spektar dogadjaja i zbivanja u samoj Rogatici, te naveo veliki broj dogadjaja i istorijskih činjenica vezanih za naš grad. S tim je ovo djelo dobilo jednu sasvim novu dimenziju i istorijsku vrijednost za naš grad i za sve Rogatičane.
Kao Rogatičanin osjećam se dirnutim i zahvalnim piscu što nas je počastio sa ovakvim detaljnim opisom našeg grada, sa druge strane, porodica Muftić je dio istorije našeg grada, gledajući i čitajući o njima, kao da vidim i sve ostale rogatičke porodice, kako prolaze pred mojim očima dodirujući opisane događaje, noseći breme tog vremena.
Posmatrajući ovo djelo sa šireg aspekta možemo sigurno prepoznati razvoj i oblikovanje Bošnjačke porodice koja prolazeći kroz različite društvene prilike poprima svoj današnji oblik.
Mene, kao Bošnjaka i kao vjernika, je dirnuo opis Hakijinog oca, inače velikog prijatelja mog dede Abdulaha a.r., smatram ovaj opis veoma bitnim za razumjevanje, ne samo autorovog oca, već veoma bitnim za razumjevanje čitavog jednog vremena, kao i veoma bitnim za razumjevanje tradicije i odgoja čitavog jednog naroda, mog dragog Bošnjačkog naroda.
O svom ocu autor kaže:
-“Moj otac je bio istinski vjernik, i to iz dubokog ubjedjenja. Njegov svakodnevni život, ponašanje, odnos prema drugima, nisu se razlikovali od onoga kako je vjerskim učenjem utvrđeno. Smatrao je svojom obavezom, sastavnim dijelom svakodnevnog normalnog življenja koje mu je darovano. Takav je bio znan i cijenjen u Rogatici, u sredini gdje je živio, radio, a cijelog života činio dobra djela i pomagao drugim. Iz godine u godinu, provodio je dane na relaciji, kuća – Čaršijska džamija i obratno. Moglo bi se reći da mu je životni motiv, uz vjerske obrede, bio pomoći drugima. Zato je vrlo često govorio: Bogat ne možeš biti koliko želiš, ali dobar možeš biti koliko god hoćeš. Najmanje što drugom možeš pomoći jeste, saslušaj ga. Kad čuješ možda ćeš moći šta više da učiniš da mu pomogneš”.
Ovo je odgoj, ovo su istinske vrijednosti, bez obzira kojim putevima kasnije krenu, ljudi odgojeni na ovakvim osnovama su sigurno ljudske veličine.
rogatica.com: Poštovani Hakija, dobrodošli medju vaše Rogatičane. Na samom početku možete li nam reći otkuda ideja za ovu knjigu:
Hakija: Hvala bolje vas našao. Ja sam cijelog života pisao, bio sam urednik „Dopisničke mreže“ u Oslobođenju, uređivao sam stranicu ”Kroz Bosnu i Hercegovinu” i bio u užem rukovodstvu, uredništvu lista, bio sam i dopisnik beogradske Borbe, Politike, zagrebačkog Vijesnika, Ježa. Pisanje mi je bilo posao i ljubav tako da mi nije bilo teško krenuti ovim putem pripreme za izradu knjige. Ova ideja je, može se reći, veoma stara jer sam ja jedan od onih koji vole zapisati i zabilježiti dogadjaje. U vikendici u Vogošći sam imao radu sobu i biblioteku. Tamo sam provodio radeći i pripremajući knjigu veoma dugo, svi dokumenti i zapisi su bili arhivirani tu, nažalost u periodu 1992 – 1995 gotovo sve moje zabilješke su nestale i uništene. Čak sam imao i pripremljenu knjigu “Praktična iskustva u podizanju amaterskog voćnjaka.”
rogatica.com: Kako ste opet uspjeli napisati ono što je uništeno, kako se svega toga sjetiti?
Hakija: Često u mojim mislima idem nazad i razmišljam, u tim mojim sjećanjima uvijek iskrsne neki novi detalj koji ja odmah brižljivo zapišem, dešavalo se da u toku noći ustanem i zapišem nešto što sam smatrao bitnim bojeći se da ne zaboravim.
rogatica.com: Jeste li imali podršku i pomoć familije u pisanju ove knjige ili možda preciznije, kako su tekstovi dobili konačnu formu?
Hakija: Pa to je išlo otprilike ovako, ja bih pisao tekstove i uradio pripremni materijal a zatim bih mlađem sinu i snahi pročitao ona mjesta i dijelove gdje sam imao malo dileme. Konsultovao sam takodje i starijeg sina. Oni bi pažljivo saslušali te dali svoje komentare i zapažanja, na osnovu toga se formirala ovakva, konačna forma teksta. Sada mi je i malo žao, ovo sada prvi put kažem ovako javno, što nisam više i detaljnije napisao o životu porodice i Rogatičana, o vidovima medjusobnog ispomaganja, uzajamnosti, poštenju, te njihovoj brizi da svoju djecu isškoluju i izvedu na put. Zahvaljujući tome Rogatica je imala u poređenju i sa većim i razvijenijim gradovima BiH, više školovanog kadra. U vezi sa tim naveo bih i postojanje ”Muslimanskog dobrotvornog, potpomagajućeg društva”, moj otac je bio predsjednik. Ovo društvo je sakupljalo pare i školovalo siromašnije i potrebne Rogatičane.
rogatica.com: Kada ste završili i napravili prvu verziju knjige da li je bilo naknadnih konsultacija sa porodicom ili iste odmah krenuli sa štampanjem?
Hakija: Pa nije bilo nekakvih većih konsultacija osim praktičnih razgovora sa izdavačem kao i iznalaženja najkompetentnijeg tima ili pojedinca za lektorisanje knjige.
rogatica.com: Kakve su bile reakcije poslije izdavanja vaše knjige od strane porodice kao i od svih Rogatičana?
Hakija: Reakcije su veoma, veoma pozitivne. Ja sam čak evidentirao preko 80 pojedinaca koji su me nazvali da mi čestitaju i da kažu da su iznenađeni i veoma obradovani načinom kazivanja, neposrednošću. Prepoznali su u mojim kazivanjima i ostale porodice u Rogatici. Mene lično je iznenadilo to, što je veliki broj ljudi, koji nisu Rogatičani, se javio i tražio primjerak knjige, jer su čuli o knjizi sve najbolje i željeli su vidjeti način na koji sam knjigu uradio. Naglasio bih ovdje da nije ovolika potražnja za knjigom bila između ostalog i zbog toga što je bila besplatna, navešću samo jedan primjer i moje ”probleme” sa jednim dedom kojeg je posao sin i dao mu 50 KM da mi plati knjigu, ja mu velim da nisam nikome naplatio knjigu pa neću ni njemu i na kraju sam mu rekao ako hoće da plati da je neće moći ni dobiti.
rogatica.com: Razmišljate li o jednom malo opširnijem dopunjenom izdanju?
Hakija: Jeste, u planu je drugo izdanje knjige u kom će biti i poglavlje ”Promocije knjige”. Ja imam napisanih oko 35 priča, kazivanja, 25 je ušlo o ovo prvo izdanje. Sve priče su istinite i ništa nije izmišljeno. Razmišljao sam kako da uradim drugo izdanje knjige i odlučio sam da ipak ove priče ne dodam knjizi već da ih objavim kao posebnu knjigu jer te priče još nisu ispričane. Uvijek dolaze neki novi detalji. Kao što rekoh ranije, žao mi je što nisam detaljnije neke stvari opisao, naprimjer rogatičku čaršiju, to je veoma opširna i bogata tema.
rogatica.com: Poštovani Hakija hvala vam za ovo vrijeme koje ste odvojili za ovaj intervju. Na kraju bih vas zamolio da se obratite vašim Rogatičanima koji se sada nalaze rasuti diljem svijeta.
Hakija: Rogatičani moraju sami odabrati šta žele, mislim na opredjeljenje svakog pojedinačno. Sreća ne dolazi sama, nju treba stvoriti, raditi za nju a u sklopu toga je i rad i život. Svako se mora posvetiti stvaranju materijalnih uslova za život i svakako u centru pažnje mora biti porodica. Mene su ubjeđivali, odmah poslije rata 95-96, da razgovaram sa Rogatičanima da pokušam uticati na njih da se vraćaju, ja nisam tada pristao na taj razgovor. Sve su to svjesni ljudi, pametni ljudi, koji trebaju sami ocjeniti kako će ostatak života provesti. Svako treba da sagleda kompletnu situaciju i da sam donese tu odluku gdje će nastaviti sa svojim životom. Moje vlastito iskustvo mi govori da u tom pogledu čovjek mora biti oprezan, naprimjer Rogatičani koji se nisu 1945 vratili u Rogaticu bolje su prošli, nisu toliko stradali kao oni koji su se vratili. Moje mišljenje je da će se najmanje Rogatičani vratiti u Rogaticu zato što su oni u velikoj većini čestiti i radni, ne žele nikome biti na teretu. Rogatičani hoće raditi i zaraditi a ne čekati da im neko donese nekakvu pomoć. Mislim da je to veliki trenutni problem u procesu povratka. Stanje u Rogatici zavisi i od političkih i društvenih prilika i od toga kako će se dalje razvijati. Imajući sve okolnosti u vidu, a najviše na ekonomsku pozadinu, mislim da su male šanse da se poveća broj povratnika.
Sarajevo feb 2010
Kratki video zapis sa promocije knjige:
{youtube}lCb3eqTbkwU&hl{/youtube}