Prosle me hefte nazvala hadzi Hadzira, moja rodica da mi izrazi ta’ziju i ohrabri me, nakon smrti moje kcerke Nudzejme i obecah je zijaretiti narednih dana. Hadzija Sahin Kerla mi rece da bi volio da je obidjemo zajedno. Kako se ne bi uzbihuzurila, Sahin je zvao danas poslije podne-namaza, da provjeri je li kod kuce, kako bi je zijaretili iza ikindije.
Zijaret hadži Hadžiri
ALLAHU, SASTAVI U DZENNETU MAJKU HADZI HADZIRU (ROĐ. 1935.G.), SA NJENIM SINOVIMA, SEHIDIMA: ADEMOM, NUSRETOM, ZAIMOM I CAMILOM
Prosle me hefte nazvala hadzi Hadzira, moja rodica da mi izrazi ta’ziju i ohrabri me, nakon smrti moje kcerke Nudzejme i obecah je zijaretiti narednih dana.
Hadzija Sahin Kerla mi rece da bi volio da je obidjemo zajedno. Kako se ne bi uzbihuzurila, Sahin je zvao danas poslije podne-namaza, da provjeri je li kod kuce, kako bi je zijaretili iza ikindije.
Sa prozora nas je pogledala i kaze da odavno nije bila stetnija, sto smo joj “otvorili vrata”.
Kod hadzinice je sve na svom mjestu, cisto, uredno i zategnuto.
Uz kahvu, caj, pecenjke, gurabije i keks pokazuje mi slike svojih sinova sehida i tekst koji je objavljen o njoj i njenim sinovima. Kaze da je ponosna na njih i da hvala Allahu ima svoju unucad. Sto nismo pojeli, morali smo ponijeti. A gurabije su joj iste, kao u moje rahmetli mame, a napravila ih je na brzinu pred ikindiju i kaze: “Ne znam jesu li se uhasulile?” A kako nece biti hasul kada su pravljene sa Bismilom i majcinskom ljubavlju i toplinom? Neka oproste svi slasticari, ali ne umiju oni napraviti vake gurabije.
Allahu, kakvu si snagu dao hadzinici Hadziri i drugim majkama nasih sehida, pa sabure i suzama i dovama cuvaju i zaljevaju nasu Domovinu?!
