Uz sugestiju famelije i prijatelja da ne krećem za Purtiće zbog visokog snijega i najavljenog nevremena ja ipak odlučujem krenuti na put. Prije svega duga prema Alahu dž.š., klanjati dženazu r. Edhemu Zimiću i obići fameliju. Po polazku iz Sarajeva naziralo se nevrijeme ali prelazkom Romanije počelo je sunce progrijavati i prestanak snijega. Od Han Pijeska do Rize prije mene prošlo je samo jedno auto visina novog snijega sa nanosima 20-40 cm.

Federalna televizija u službi svih građana. Bit ćemo sretni što smo dali skroman doprinos u spašavanju jednog novog života. Naša Selma Kapetanović dočekala je u Sarajevu Muneveru Omanović, porodilju iz Žepe koja se svakog trenutka treba poroditi.

Porodica ima velikog uticaja na pojavu pušenja duhana među mladima. Istraživanja ukazuju da u porodicama u kojima oba roditelja puše, najčešće postaju pušači i njihova djeca.  U nastanku pušenja su značajni i društveno-socijalni faktori. Osjećaj manje vrijednosti, neprekidna žurba za nečim, razvoj tehnike i automatike, što sve stvara osjećaj psihičke napetosti i  nesigurnosti.

Odbornici u rogatičkom opštinskom parlamentu, donijeli su odluku o uvođenju stečaja u ovdašnju Teritorijalnu vatrogasnu jedinicu, jer im se to učinilo isplativijim nego da vatrogascima za neizmirene plate za minule tri godine uplate 281.302 marke.
U narednom periodu Rogatica ostaje i bez vatrogasaca a to znaci i da pozara ne smije biti...

Tekst o ovom dogadjaju prenosimo iz NOVOSTI....

Nekad sam negdje procitao da nam je pusenje doslo iz Amerike, i da je tamo u pocetku imalo nekakav obredni karakter, da prvi zapisi o duhanu i pusenju poticu od Kristofora Kolumba iz 1492. godine, gdje je opisao kako indijanci motaju liske duhana i sa jedne strane ih pale a sa druge uvlace i izbacuju dim, da su prvi pusaci u Evropi postali mornari, Spanjolci, i da se pusenje u Evropi prosirilo u periodu 1600.-1700. godine

Jutros nas je docekalo neprijatno iznenadzenje. Sesdesetak cm. novog snijega je potpuno paralisalo grad. Gradski prevoz radi samo glavnom ulicom, par autobusa pokusava koliko toliko odrzati zivot. Ostalo nista. Ipak su gradjani prvo u manjem broju a kasnije sve vise cistili ulaze i ispred. Najveci problem su auta ostavljena gdje je ko stigao pa i na glavnim ulicama. A snijeg evo ponovo sipa.  A ja moram ujutro na Bijambare.........

 Vidimo se na proljece abd.

Prvo su je zvali narodna milicija. Pošto je pofino izlemala ono prvo, ostala milicija. Bivša zemlja je imala miliciju na čitavoj svojoj teritoriji. Između sebe su se dijelili na prašinare, saobraćajce i specijalce. Prema vrsti posla, valjda. Bila kod nas ova prva, a druga je bila regionalnog tipa. Treću je država imala zbog sebe. Oni stariji se sjećaju i narodne, a i milicije.

Mnogi ljudi sa kojima se susrećem saznavši da sam Ahmetov brat a bili su vezani ili učesnici za događaje iz ratnog perioda obavezno ispričaju po neki događaj iz svog iskustva sa njim. Stim da ovi nisu uvijeni već sa gorčinom i prezirom svega prljavog što se dogadjalo a ponosom što se uspjelo izdržati. U razgovorima sa Srbima iz Rogatice je nezaobilazna tema je i Ahmet. Svi oni koji su poveli razgovor o njemu imaju vepma visoko mišljenje kao o neustrašivom skoro mitskom komadantu ali veoma korektnom. Jedan naš sugradžanin mi 2001 u razgovoru priča: „Dovoljno je bili da se neka budala našali – Eno Sejdića na Mesićima i Rogatica je bila prazna“.