Rogatica Home Page

Bili smo u kući, krili se od granata kao i mnogi naši ljudi koji se nisu nadali da će biti ono što će biti. Ja, moj stariji brat Denis, Miza što je radila kao konobarica prije rata kod Kape, i još 6 Fočaka koji su izbjegli iz Foče i pošli za Sarajevo. Pošto nisu mogli preko Romanije preči Denis ih je zovnuo sebi nadajući se da će sve ono što je trajalo 4 godine trajati 4 dana.
Dani su prolazili četnici su zauzimali dio po dio grada, pljačkali, palili, rušili, itd., dok nisu došli do naše kuće. Kad su došli upali su a mi smo svi se sakrili u podrum zajedno sa Denisom. Četnici su počeli razbijati, krhati, galamiti po kući i odjedanput se je začula tišina koja je trajala 20 tak minuta. Denis je rekao odoh da vidim možda su opljačkali šta su htjeli i otišli a potom ćemo i mi da bježimo.
Kad je izašao začuo se je rafal, jedan pa drugi. Kad smo čuli rafale sakrili smo se u jednu rupu koja je bila velika unutar podruma i izgledala je kao septička jama, ali nije nego je bila samo prljava i mutna voda. Poslije nekoliko trenutaka, ne sjećam se tačno koliko, pošto sam vidio da Denisa nema, izašao sam potpuno sam da vidim gdje je on.
Kad sam izašao naletio sam na njih gdje su me tu odmah premlatili da sam bio bez svijesti neznam ni ja koliko i probudio se u njihovoj stanici policije sav krvav. Počelo je ispitivanje koga još ima gdje su zelene beretke itd. Nisam imao šta reči kao što i nisam. Pitali su me imali još neko u tvojoj kući?